Dzemat Oberhausen | www.dzemat-oberhausen.de

Poslanik nije bio fatalist niti je bio nemaran. Njegovo povjerenje u Boga bilo je apsolutno, ali to nikada nije uzrokovalo da se on prepusti valovima događanja. Objava ga je podsjećala da ne smije zaboraviti reći „inšallah“ (ako Bog hoće) kad planira neku aktivnost i da sjećanje na Boga mora biti udruženo s poniznošću (posebno kad je u pitanju moć njega kao ljudskog bića).

Ovo nikako ne podrazumijeva da bi trebao zaboraviti pokazati odgo­vornost i dalekovidnost u svojim izborima u svijetu ljudskih stvorenja. Tako je Muhammed, a. s., planirao svoju seobu u Medinu (hidžru) skoro dvije godine i ništa nije prepušteno slučaju.

Tek nakon inteligentnog i temeljitog korištenja svojih ljudskih sna­ga prepustio se božanskoj volji, razjašnjavajući nam značenje tevekkula (pouzdanja u Allaha, dž. š., oslanjanja na Njega): odgovorno uposliti sve kvalitete (intelektualne, duhovne, psihološke, sentimentalne i dr.) koji su svakome od nas dati i ponizno se sjetiti da samo Allah, dž. š., može učiniti da se dogodi nešto izvan onoga što je ljudski moguće.

Ovo učenje je potpuno oprečno zovu fatalizma: Bog će djelovati tek nakon što ljudi, na svom nivou, ulože i iscrpe sve potencijale djelovanja. To je dublje značenje kur'anskog ajeta: „Allah neće izmijeniti jedan narod dok on sam sebe ne izmijeni.“[1]

Poslanik je sada počeo ohrabrivati svoje sljedbenike u Mekki da se presele u Jesrib, a jedan od njih je to već učinio. Smrću Ebu Taliba, nje­gov sestrić Ebu Selema izgubio je zaštitnika, pa je bio prisiljen pobjeći od svoga vlastitog roda. Tako je svoju ženu sa njihovim sinčićem Sele­mom u naručju popeo na kamilu i, vodeći ju, krenuo na sjever. Umm Se­lema je pripadala drugom ogranku Mahzumija, rodu Beni Mugira, i bi­la je prva rođaka Ebu Džehlu. Nekoliko njenih rođaka pohitali su za nji­ma i iz Ebu Selemine ruke istrgli uže kojim je vodio kamilu. Njih je bi­lo mnogo više i znao je da je beskorisno opirati se, pa svojoj ženi reče da se vrati s njima, a on će nekako naći načina da mu se ona kasnije pri­druži. Čim je, međutim, njegov ogranak Mahzumija čuo za to, naljutiše se na Beni Mugirije i još više pogoršaše odnose time što su zahtijevali da dobiju starateljstvo nad dječakom. Tako su njih troje bili okrutno ras­tavljeni dok se cijeli rod nije sažalio na nju pa joj dozvoliše da uzme svoga sina i da se pridruži mužu. Ona na put krenu potpuno sama sa Se­lemom. Nakon gotovo šest milja susrete čovjeka iz roda Abdu-d-Dar, Osmana ibn Talhu, tada još uvijek nevjernika, koji ju je ubijedio da je isprati do kraja puta. Čuli su da je Ebu Selema u Kuba'u, selu smješte­nom na najjužnijoj tački Jesriba, gdje oaza prelazi u lavino korito, koje predstavlja jedno od "dva korita crnog kamena". I kada ugledaše palmi­njak, Osman joj reče: "Tvoj muž je u ovom selu, idi sada s blagoslovom Božijim," a on se, sam, ponovo uputi prema Mekki. Umm Selema nika­da nije zaboravila njegovu ljubaznost i nije nikada prestala da ga hvali zbog njegove plemenitosti.

Članovim našeg džemata i njihovim porodicama kao i svim muslimanima širom svijeta čestitamo mubarek dane Kurban bajrama uz dovu Allahu Uzvišenom za dobro zdravlje, sreću i uspjeh svake vrste: BAJRAM ŠERIF MUBAREK OLSUN!