Dzemat Oberhausen | www.dzemat-oberhausen.de

Poslanik i njegovi ashabi koji su došli iz Mekke postepeno su se nastanjivali u Medini, počevši se snalaziti u novom okruženju. Prvih sedam mjeseci, Muhammed a. s. je ostao kod Ebu Ejjuba; bio je njegov gost sve dok džamija i dva stana uz nju nisu završeni. Poslanik je tada preselio u vlastiti stan sa svojom suprugom Sevdom i, nekoliko mjeseci kasnije, sa Aišom, čija je svadba obavljena u Medini. Kćerke Muhammeda a. s. su također stigle narednih sedmica.

Društvo se formiralo u izuzetno teškim okolnostima. Sukobi među plemenima i nosiocima moći često su komplicirali odnose među muslimanima i pripadnicima različitih plemena, uprkos sporazumima i savezništvima. Ponekad su i među samim vjernicima izbijali stari sukobi iz paganskih vremena i uzrokovali tenzije među pojedincima. Vjerski i duhovni odgoj ashaba se ipak nastavljao, a Poslanik ih je stalno podsjećao na principe kojima vjernici moraju ostati vjerni.

Ovaj naslov smo namjerno izabrali kako bi skrenuli pažnju naših čitatelja na obavezu davanja fidje za određena lica. Sam naslov ne bi mogao izdržati blagu analizu ali ako njime uspijemo skrenuti pažnju na ovaj tekst cilj je postignut. Naime, riječ je o obavezi vezanoj za post određenih kategorija lica koja se kod nas, na žalost, rijetko ili gotovo nikako, izvršava. Dok se sa druge strane mnogi odlučuju postiti, naročito u ovo vrijeme kada su ramazanski dani kratki, kao što su malodobna djeca što je sasvim opravdano sa stanovišta njihova odgoja, sticanja navike, izgradnje postojanog karaktera i osjećaja pripadnosti porodici, zajednici i Ummetu, dotle, određene kategorije zbog zdravstvene ili fizičke nemogućnosti da poste misle da su obaveze vezane za ramazanski post sa njih spale.

„O vjernici! Propisuje vam se post kao što je propisan i onima prije vas, da biste bogobojazni bili.“ (El-Beqare, 183)

Svi ibadeti u islamu imaju svoj cilj i svoju svrhu, bez obzira da li nam je ona poznata ili nije. Kao što Uzvišeni Allah ništa nije stvorio bez svrhe, isto tako, On ništa nije propisao bez svrhe. Svaki propisani ibadet u islamu ima najmanje dvije funkcije: prva je regulisanje našega odnosa ili duga prema Uzvišenom Allahu, a druga je unaprjeđenje ili poboljšanje naših međusobnih odnosa. Naravno, Uzvišenom Allahu nije potreban naš ibadet – ibadet je potreban isključivo nama samima.

Poznato nam je da se neki ibadeti u islamu ne mogu obaviti samostalno već isključivo zajednički, džematile, kao što je npr. klanjanje džume ili bajram-namaza. Obavljenjem ovih ibadeta muslimani, pored regulisanja ličnog duga prema Allahu, dž.š., jačaju svoje bratske veze, snaže međusobnu ljubav i manifestiraju potrebno zajedništvo u vjeri i životu. On, Uzvišeni, stvorio je život i smrti i propisao nam ibadete kako bi nas iskušao ko će od nas biti bolji. Jedan od temeljnih ibadeta koji nas čini boljima u svakom pogledu jeste – post.

Svrha ili cilj ibadeta posta u islamu naznačen je u ajetu u kojem se post propisuje kao obavezna dužnost. A taj cilj jeste: le'allekum tetteqūn/ da biste bogobojazni bili.