Dzemat Oberhausen | www.dzemat-oberhausen.de

 "One koji imetke svoje troše na Allahovom putu liče na onoga ko posije zrno iz kojeg nikne sedam klasova i u svakom klasu po stotinu zrna. A Allah će onome kome hoće dati i više. Allah je neizmjerno dobar i sve zna.“ (el-Bekara, 261)

Draga braćo!

Ramazanski dani i noći osvjetljavaju svojim nurom mu'minska srca, razvijaju u njima snagu imana i pojačavaju želju i odlučnost da ostanu i ustraju na islamskom putu, na putu Istine. Ramazan je mjesec koji  oplemenjuje naše misli i želje i podstiče nas da razmislimo o sebi, svojoj djeci i porodici, o komšijama, rodbini, o muslimanima u Bosni i Hercegovini i o muslimanima cijeloga svijeta, jer mi smo Ummet Muhammeda, s.a.

Da bismo shvatili značaj solidarnosti, humanosti, dobročinstva i milosrđa u islamu, trebamo znati nekoliko činjenica o kojima Kur'an, a.š., govori. Prije svega, mora nam biti jasno da rađanje i umiranje, život i smrt, nastajanje i nestajanje, ima za cilj da obznani, pokaže i potvrdi ko će više dobra učiniti.

Međuljudski odnosi predstavljaju jednu od najvažnijih tema o kojoj bismo trebali povesti računa u ovom mubarek mjesecu, te tako doprinijeli uspostavljanju zdravih odnosa koji su postali ozbiljno narušeni. Trenutno se veliki broj ljudi i društava, kako kod nas tako i u svijetu, odnose jedni prema drugima veoma loše, suprotno svim načelima etike. Ljubomora, zavist, ogovaranje, agresivnost, negativne misli, nepoštivanje uleme, itd. su samo neke od negativnih pošasti, koje nažalost, haraju među našim svijetom. Međuljudski odnosi u islamu su bili i ostali najljepši i najsvijetliji primjer onoga kako bi ljudi trebali postupati jedni prema drugima. Svaki musliman koji čuva svoju vjeru i praktikuje islamsku etiku u praksi je uzorit i omiljen među ljudima koji ga okružuju. Musliman je primjer i oličje društvenog bića kojeg krasi bogobojaznost i islamski moral. Vjerovjesnik, s.a.v.s., veli: „Poslan sam da usavršim naravi kod ljudi.“ (bilježi Ahmed)

Poslanik i njegovi ashabi koji su došli iz Mekke postepeno su se nastanjivali u Medini, počevši se snalaziti u novom okruženju. Prvih sedam mjeseci, Muhammed a. s. je ostao kod Ebu Ejjuba; bio je njegov gost sve dok džamija i dva stana uz nju nisu završeni. Poslanik je tada preselio u vlastiti stan sa svojom suprugom Sevdom i, nekoliko mjeseci kasnije, sa Aišom, čija je svadba obavljena u Medini. Kćerke Muhammeda a. s. su također stigle narednih sedmica.

Društvo se formiralo u izuzetno teškim okolnostima. Sukobi među plemenima i nosiocima moći često su komplicirali odnose među muslimanima i pripadnicima različitih plemena, uprkos sporazumima i savezništvima. Ponekad su i među samim vjernicima izbijali stari sukobi iz paganskih vremena i uzrokovali tenzije među pojedincima. Vjerski i duhovni odgoj ashaba se ipak nastavljao, a Poslanik ih je stalno podsjećao na principe kojima vjernici moraju ostati vjerni.