Dzemat Oberhausen | www.dzemat-oberhausen.de

Sadakatu-l-fitr ili zekatu-l-fitr ili, kako se kod nas skraćeno kaže vitre, uz zekat na imovinu, predstavlja idealan socijalni program na zemlji. Prakticiranjem tih propisa uveliko se neutralizira razlika između bogatih i siromašnih i veoma efikasno jačaju bratske veze među muslimanima. Zahvaljujući toj instituciji, kao i instituciji zekata, osiguran je život miliona beskućnika u svijetu, a brojnoj djeci omogućeno je normalnije življenje i sretnije školovanje. Otuda u islamskom društvu nema mjesta ekstremnom kapitalizmu. On nije moguć upravo zahvaljujući sadakatu-l-fitru, kako napominje šehid Mustafa Busuladžić, zekatu i zabrani kamate. Busuladžić divno primjećuje: Da se ocijeni uloga i životna sposobnost ovog sistema, potrebno je prelistati islamsku povijesnicu. Dok su se zekat (i zekatu-l-fitr, kao njegova manifestacija - op. autora) i zapovijed o zabrani kamate izvodili u praksi, islamske zemlje cvatu, muslimani nose trijumf pobjede i slave, a islam, gdje se širi, otjelovljuje carstvo zadovoljstva, ljubavi i socijalne pravde. I ne samo to! Socijalne revolucije, komunistički i nihilistički pokreti islamskoj historiji savršeno su nepoznati. Građanski ratovi i bune u muslimanskim zemljama bile su političke prirode, a nikada posljedice socijalne bijede i siromaštva. (Mustafa Busuladžić, Muslimani u Evropi, str. 42)

Očito da mudrost propisivanja sadakatu-l-fitra leži upravo u tome. To najbolje ilustrira predaja Abdullaha b. 'Abbasa, na, koji kaže: “Allahov Poslanik, s.a.v.s, naredio je postaču sadekatu-l-fitr kao mehanizam za čišćenje bespotrebnog i bestidnog govora i kao hranu siromašnima!” (Hadis bilježe Ebu Davud u Sunenu: Kitabu-z-zekat, 17 - Babu zekati-l-fitri, hadis br. 1609; Ibn Madže u Sunenu: 8 - Kitabu-z-zekat, 21 - Babu sadekati-l-fitri, hadis br. 1827; Ed-Darekutni, u Sunenu: Kitabu zekati-l-fitri, hadis br. 1 i kaže da u senedu nema loših prenosilaca i Hakim u El-Mustedreku, 1/409 i kaže: Hadis je autentičan prema uvjetima Buharije a s njim se slaže i hafiz Zehebi) Na temelju spomenutog hadisa nedvosmisleno se tretiraju dvije komponente:

1. Tretira se postač u toku ramazana i čišenje njegovog posta od bespotrebnog i bestidnog govora, jer obaveza je sačuvati jezik i ostale organe, kao što su sačuvani stomak i spolni organ. Bez obzira na to koliko osoba čuvala svoj jezik od ružnog govora, oko od gledanja u zabranjeno i uho od slušanja pokuđenog, gotovo je nemoguće sve to sačuvati, tako da se, dijeljenje sadakatu-l-fitra doima kao pravi deterdžent za čišćenje svih mrlja nastalih tokom ramazana. Dijeljenjem sadakatu-l-fitra neutralizira se navedena vrsta nedostatka, baš kao što sehvi-sedžda neutralizira neke nedostatke prilikom obavljanja namaza. To je lijepo komparirao veliki islamski učenjak Veki' b. El-Džerrah, kada je rekao: “Sadekatu-l-fitr za ramazan isto je što je sehvi-sedžda za namaz. On nadomješta nedostatke u postu, kao što sehvi-sedžda nadomješta propuste u namazu!” (Dr. Jusuf el-Karadavi, Fikhu-z-zekat, 2/922)
2. Tretira se društvo i širenje ljubavi i solidarnosti u društvu. Posebno se tretiraju siromašni u društvu i oni koji su nasušno potrebni pomoći. Bajram koji dolazi nakon ramazana treba da bude dan radosti i veselja za sve, a ne samo za bogate i one koji imaju. To je prilika za radost cijele zajednice. Bar na dan Bajrama siromašni neće morati imati brigu o svojoj opskrbi i sasvim normalno mogu se opustiti i uživati u bajramskim čarima i radostima. Abdullah b. Omer, r.a, prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, naredio dijeljenje sadakatu-l-fitra, naglasivši: “Opskrbite siromahe na dan Bajrama!" (Hadis bilježi Darekutni u Sunenu: Kitabu zekati-l-fitri, hadis br. 67)

Kakav je propis davanje sadakatu-l-fitra?

Sadakatu-l-fitr koji je propisan 2. god. po Hidžri, iste godine kada je propisan i ramazanski post, smatra se, u hanefijskoj pravnoj školi, vadžibom, sukladno njihovoj podjeli naredbi na farz i vadžib. (En-Nevevi, El-Minhadz, šerh Sahihu Muslim b. el-Hadždžadž, 7/58; El-Ihtijar, 1/158; Meraki-l felah, str. 663) Oni svoj stav temelje na vjerodostojnoj predaji Abdullaha b. Omera, r.a. u kojoj se kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, naredio davanje sadakatu-l-fitra svakom slobodnom muslimanu i robu, muškarcu i ženi, velikom i malom, u iznosu jednog sa´a hurmi ili sa´a ječma.” (Hadis bilježi Buhari u Sahihu: 24 - Kitabu-z-zekat, 70 - Babu fardi sadekatu-l-fitri, hadis br. 1503) Međutim, preostala trojica velikih imama, shodno citiranima riječima fereda/naredio je, smatraju da je dijeljenje sadakatu-l-fitra farz. Dr. Jusuf El-Karadavi napominje da nema razlike u definiranju propisa u slučaju sve četverice imama, s obzirom da se Ebu Hanifin stav samo terminološki razlikuje od stava ostalih imama, pa je za njega vadžib, ustvari ono što je za njih farz! (Vidi: Nejlu-l-evtar, 4/213 i Fikhu-z-zekat, 2/919) Neki smatraju da je ova dužnost sunneti-muekkede, poput malikija, koji to prenose od Ešheba, (Ibn Rušd, Bidajetu-l-mudžtehid, 1/278) pa do onih koji smatraju da je propisivanjem zekata, sadekatu-l-fitr derogiran i postao mustehab. (O tome vidi: Fethu-l-Bari, 3/430-431 i Hasan Škapur, Buharijina zbirka hadisa, 2/508)

Ko daje i za koga se daje sadekatu-l-fitr?

Vadžib je svakom imućnom muslimanu, kojem preko potreba njegove porodice pretekne jedan sa´a (pregršt) hrane za jedan dan i noć, dati bajramsku sadaku ili sadaku za završetak posta, zvanu sadakatu-l-fitr. Čovjek će dati za sebe i za svoju malodobnu djecu. Ako djeca imaju vlastitu imovinu, onda će staratelj dati iz njihove imovine. To je stav Ebu Hanife i Ebu Jusufa, dok Muhammed ima suprotno mišljenje. Tim davanjem zadužena je i žena. Muž nije dužan dati za svoju ženu, već je ona dužna to učiniti iz svoje imovine. Neće roditelj dati za svoju odraslu djecu. Također, majka neće dati za svoju djecu, makar ne budu imali oca, ali je, zato, djed zadužen za njih dati. (El-Hidaje, 1/113; Hašijetu-t-Tahtavi, 2/402-403; Fikhu-l-ibadat, str. 106-107 i A. Zečević, Fikh, str. 70 i Fikhu-z-zekat, 2/924-930) Međutim, postoji Tahavijina predaja da se sadakatu-l-fitr daje za svaku osobu koju kućedomaćin izdržava, bila ona malodobna ili odrasla, slobodna ili rob, pa makar bila i kršćanin. Zabilježeno je da je Omer b. Abdulaziz davao sadakatu-l-fitr i za svoje robove nemuslimane. (Uporedi: Buharijina zbirka hadisa, 2/509.)

Kome se daje sadakatu-l-fitr?

Sadakatu-l-fitr daje se onima kojima se daje i zekat. Kome se ne može dati zekat, ne može se dati ni sadakatu-l-fitr. Ipak, prilikom davanja, prednost treba dati siromasima. (Vidi: Fikhu-l-ibadat, str. 107) U našim uvjetima, posljednjih decenija, sadakatu-l-fitr davan je odgojno-obrazovnim institucijama koje obrazuju i odgajaju potreban kadar, što spada pod kategoriju fi sebilillah. Treba naglasiti da većina islamskih ućenjaka, za razliku od Ebu Hanife, ne dozvoljava davanje sadakatu-l-fitra siromašnim nemuslimanima pod zaštitom islamske države.

Dr. Jusuf el-Karadavi naglašava da se sadakatu-l-fitr ne smije davati neprijatelju islama, otpadniku od islama, griješniku koji prkosi muslimanima svojim griješenjem i lijenčini koji ima načina da radi i zaradi a neće. Također, zabranjeno je davati ocu, djetetu i ženi, jer bi to bilo, ustvari, davati samome sebi. (Vidi: Zekatu-l-fitr, 2/959)

Koliko iznosi sadakatu-l-fitr?

Sadakatu-l-fitr iznosi jednu polovicu sa'a pšenice, što odgovara kolićini 1kg i 666 g ili čitav sa´a ječma, što odgovara 3 kg i 332 g, ili hurme ili suhog grožda. Ustvari, navedene namirnice spominju se u brojnim predajama od Allahovog Poslanika, s.a.v.s, pa se mnogi učenjaci njih srtriktno i drže, tako da većina imama ne dozvoljava davanje sadakatu-l-fitra u bilo čemu drugom izuzev u spomenutim namirnicama. Stav hanefijske pravne škole daleko je fleksibilniji: smatra se da je cilj sadekatul-fitra unošenje radosti i sreće za vrijeme Bajrama u srca muslimana i onih kojima je pomoć potrebna, pa se, otuda, dozvoljava davanje sadakatu-l-fitra i u novcu, ako će to biti korisnije za siromašnog kome je upućen. Hasan el-Basri davanje u novcu smatra dozvoljenim; Ebu Ishak tvrdi da je zapamtio svoje prethodnike da su davali sadakatu-l-fitr u novcu, kao protuvrijednost hrani, dok se prenosi za 'Ata'a da je običavao davati sadakatu-l-fitr u srebrenom novcu, kao protuvrijednost hrani preporučenoj u brojnim predajama. (Fikhu-z-zekat, 2/948-949) Očito je da se ovdje radi o onome što je najkorisnije i najstabilnije u jednom društvu. U vrijeme Poslanika, s.a.v.s, to su bile navedene namirnice. Da je to došlo Japancima, kako primjećuje dr. Jusuf el-Karadavi, njima bi bilo naređeno da dijele u riži. (Isti izvor, 2/946) Najlakši i najjednostavniji način u današnje vrijeme jeste davanje u novcu. Posebno, ako se ima u vidu da se i iz udaljenih mjesta šalje sadekatu-l-fitr, pa bi bilo kakav drugi način davanja otežao primjenu ovog propisa. Mislim da je zaključak dr. El-Karadavija sasvim logičan. On, naime, slažući se s hanefijskim stavom u vezi s pitanjem davanja sadekatu-l-fitra, zaključuje da su dva temeljna razloga što je Vjerovjesnik, s.a.v.s. naredio davanje sadakatu-l-fitra u navedenim namirnicama:

1. Zbog činjenice da je mali broj ljudi u arapskom svijetu u to vrijeme posjedovao novac, daleko lakše bilo im je izdvojiti namirnice, nego hranu, i
2. Zbog promjenljivosti vrijednosti novca, pa ukoliko bi se odredila određena valuta, ona bi, zbog česte devalvacije i slično, možda, nekada bila bezvrijedna. Zato je Poslanik islama, s.a.v.s, to odredio u namirnicama koje će uvijek imati svoju vrijednost. (Uporedi: Isti izvor, 2/949)

Kada se daje sadakatu-l-fitr?

Islamski učenjaci složili su se da obaveza sadakatu-l-fitra pada na koncu ramazana. Većina ih smatra da ga treba podijeliti dan ili dva prije Bajrama, a po nekima može se dati i od samog početka ramazana. Evza'i, Ahmed, Ishak i, po jednom mišljenju i Šafija, smatraju da je vadžib dati ga sa zalaskom sunca posljednjeg dana ramazana. Ebu Hanife, pak, smatra da obaveza davanja sadakatu-l-fitra nastaje s pojavom zore prvog ramazanskog bajrama do samog čina klanjanja Bajram-namaz. (Fikhu-z-zekat, 2/952) To se temelji na Poslanikovim, s.a.v.s, riječima da se sadakatu-l-fitr dadne prije izlaska ljudi na bajram-namaz. (Hadis biljeii Buhari u Sahihu 24 - Kitabu-z-zekat, 70 - Babu fardi sadekati-l-fitr, hadis br. 1503) Ikrime, r.a, također se slaže da to treba učiniti pred sami bajram-namaz i to temelji na ajetu: “Postići će šta želi onaj koji se očisti i spomene ime Gospodara svoga pa namaz obavi!” (El- E'ala, 14-15) On pod čišćenjem podrazumijeva sadakatu-l-fitr, kao ćišćenje posta od svih natruha i nedostataka. Islamski učenjaci složili su se u tome, da, ako prođe vrijeme davanja sadakatu-lfitra, ostaje obaveza da se to izmiri bilo kada do kraja života. (Uporedi: M. Štulanović, Ramazanski post, str. 26)

Poglavlje iz knjige: RAMAZAN I TERAVIH NAMAZ U SVJETLU HANEFIJSKOG MEZHEBA, Izdavač: Islamska pedagoška akademija Zenica, 2002. god.