Dzemat Oberhausen | www.dzemat-oberhausen.de

(Poglavlje iz knjige «POVIJEST ISLAMA»)

Muhammed (a. s.) potječe od Ismail (a. s.), koji se s majkom naselio na mjestu gdje će kasnije izrasti Mekka. Taj kraj su naseljavall Amalike i Ismail se oženio iz Džurhuma, njihovog plemena. Adnan jc predak Muhammeda (a s.) iz 21. koljena. Zato se taj dio Arapa dijeli na Adnance na sjeveru i Kahtance na jugu. Muzar je predak u 18., Kinana u 15., i Kurejš u 11. koljenu. Od Kurejšija se registrira povijest obitelji. U gradu su tada vladali iz plemena Huza. Kurejš se oženi kćerkom šejha plemena koji je bio i čuvar Ka'be. Poglavičin sin se za novac odreče vjerske časti čuvanja Ka'be u korist Kurejšija.

Od trenutka kada su Kurejšije peuzele upravu nad gradom, Mekka je doživjela procvat. Reorganizirao se i demokratizirao upravni aparat. Kurejš je sagradiu Daru-Nedve (vijećnicu), u kojima je sudjelovao svaki građanin sa 40 godina. Kurejš uvodi i porez (refadu), prvenstveno za pomoć hodočasnika. Tako je Mekka organizirana a šatori su zamijenjeni kamenim kućama. Kurejšijev sin Abdu-l-Menaf učvrstio je preimućstvo Mekke i razvio diplomatske i ekonomske odnose sa stranim zemljama. Abdu-l-Menafov sin Hašim hio je poznat po svojoj velikodušnosti. Bio je i veliki trgovac pa je trgovao po Palestini. Poslanikov djed Abdu-l-Mutalib, čovjek čvrstog karaktera i velika srca, poštovan i voljen, bio je sin Hašima. Prvo je živio u Medini a kasnije jc došao amidži u Mekku

Po majčinoj liniji Abdu-l-Mutalib je zadržao dobre odnose sa plemenom Huzaa. Kada je abesinski guverner Jemena došao do pred sama vrata Mekke da bi zauzco i razrušio Ka'bu i stanovništvu nametnuo kršćansku vjeru, opet izbor pada na Abdu-l-Mutaliba da s njim pregovara. Upravo te godine 570., rodio se i Muhammed (a.s.). Kad je djed nakon osam godina umro, u Mekki je zavladala takva žalost da se gradska tržnica dane i dane nije otvarala. O Abdullahu, sinu Abdu-l-Mulaliba, malo se zna. Bijaše jedno od najmlađe djece a imao je i sestru blizanku po imenu Ummi Hakim. Bio je izuzetno lijep i oženi se Aminom, kćerkom Vehbovom, iz porodice Zuhre ibni Kilab.

Nekoliko mjeseci nakon ženidbe, Abdullah krenu prema sjeveru na poslovno putovanje ili pak želeći posjetiti rodbinu u Medini ostavivši trudnu ženu. Abdullah se u tom gradu razboli i umre.
Muhammed a.s. je rođen u Mekki 12. rebiu-l-evvela 570. godine n.e., 53. godine prije hidžre, od oca Abdullaha i majke Amine. Kako mu je otac umro na dva mjcscca prije rođenja, to djed preuze brigu o majki i djetetu.
U Mekki je vladao drevni običaj - da se djeca nakon rođenja daju dojiljama u pustinji. Baš u to vrijeme u Mekku stiže s karavnom Halima iz roda Benu Sad a plemena Havazinaca, Muhammedova majka po mlijeku. S obzirom na to da je Halima bila siromašna i imala slaba konja među posljednjima je stigla u Mekku. Pošto nije mogla naći dijete iz imućne kuće, uzela je Muhammeda, siroče - jetima. Odmah poslije uzimanja osjetili su se neki išareti. Halima nlje osjetila porođajne bolove, dijete je rođeno usunećeno, meleki su ga okupali i obilježili na leđima, Halimin konj odjednom postade najbržim u karavni, a deva je toliko davala mlijeka da se cijela porodica mogla prehranti. Muhammed je uvijek dojio samo jednu sisu a drugu oslavljao bratu, a Halimine ovce su se sa ispaše vraćale uvijek site.

Predaja prenosi preko Muhammedovog brata po mlijeku, koji je ispričao kako su neki ljudi, u stvari, meleki uhvatili Muhammeda i rasporili mu grudi, isparali srce i otkinuli onaj dio koji pripada šejtanu. U pustinji se živjelo jednostavno. Smjenom godišnjeg doba mijenjan je boravak. Djeca su čuvala stoku i igrala se. Jele su se hurme i mlijeko. Muhammed se ponašao kao i druga djeca.

Jednog dana je ugrizao sestru Šejmu po mlijeku i ožiljak je nosila cijelog života. Uvijek je bio nježna zdravlja. Kad god je sa Halimom išao majki da ga vidi, razbolio bi se zbog promjene klime. Muhammed je kao dječak bio tako bistar da bi ga ukućani uvijek molili da pronađe izgubljene stvari. I zaista, on je uvijek sve pronalazio. Jednom su ga poslali da pronađe izgubljene deve. Nakon otvaranja grudi, Muhammed krene s dadiljom majki u Mekku. Ubrzo iza toga, krene Muhammed s majkom Aminom, robinjom i slugom za Medinu. Smjestili su se kod Abdul Mutalibove rodbine. Tu se Muhammed naučio plivati i igrao se sa djecom. Na putu kući Amina iznenada umre, u mjestu Abvi. Muhammedu je tada bilo šest godina i duboko je tugovao za majkom. Služavka Ummi Ejman se nakon Aminine smrti vratila s djetetom u Mekku. Abdu-l- Mutalib, koji je imao 108. godina uze unuka k sebi. Kako je Muhammed (a.s.) bio siroče i bez oca i bez majke, djed se za njega zauzme i iskaže mu veliku ljubav. Nakon dvije godine umro je djed i brigu o Muhammedu (a.s.) preuzeo je amidža Ebu Talib.

Kada historičari opisuju Muhammeda (a.s.) ističu da je, imao veoma blago i prijatno lice, crne i žive oči, pokrivene dugim trepavicama. Kosa mu je bila crna i pomalo kovrdžasta. Nosio je bradu. Imao je umjerena usta i bijele lijepo razmaknute zube. Na donjoj usni je imao mali mladež. Imao je lijepo sveden i zaobljen vrat. Glava mu je bila krupnija, a čelo vedro i visoko. Imao je jak i malo orlovski nos, te fino svijene i crne obrve, koje je rastakala jedna jaka žila, što je išla sredinom čela, koja bi uvijek pri kakvom uzbuđenju nabrekla. Bio je dobro razvijenih grudi i srednjeg rasta. Kretao se dostojanstveno i pouzdano. Cjelokupna mu je pojava zračila snagom, a u isto vrijeme i blagošću i dobrotom. Pred smrt je, uprkos šezdesettrećoj godini, u kosi imao svega dvadesetak bijelih dlaka i u bradi tek nekoliko.

Ljude, koji su o njemu čuli pa ga prvi put vidjeli, obuzimao je s početka strah, ali što su više s njim bivali i govorili sve su se više oslobađali, voljeli ga i poštovali. Imao je običaj rukovati se, ali ne i ljubiti se. Kada bi gdje došao među svijet nije dopuštao da se pred njim ustaje na noge. Uvijek je znao sačuvati prisebnost i nije nikada prenagljivao. U jelu i odijevanju bio jc skroman i vrlo jednostavan, ali uvijek bi se počešljao, turban poravnao, odijelo očetkao i namirisao se. Uza se je, van kuće, nosito ogledalo, češalj i misvak za zube, iglu, konac i makaze. Kada bi petkom pošao u džamiju oblačio bi svečano džubbe. Radio je sam sve svje poslove. Muhammed (a.s.) je volio djeda a i djed njega tako da nikada bez unuka nije htio sjesti i jesti. Kada je imao osam godiina, Muhammedu je umro djed. Od tada do 25. godine Muhammed je živio kod amidže Ebu Taliba. Taj izbor bio jc prava sreća. Ebu Talib bio je od iste majke kao i Abdullah i čovjek neobično plemenitog karaktera. Uživao je opće povjerenje i poštovanje u gradu. Bio je suviše darežljiv. Ebu Talibova žena toliko jc pazila Muhammeda (a.s.) da je svoju djecu ostavljala bez hrane, da bi njega nahranila.

Pošto nije bilo škole, Muhammed nije naučio ni čitati ni pisati. Muhammed je bio pastir i tako je uvećao amidžine mršave prihode. Kada je Muhammedu bilo 9 godina ili 12 zamolio jc amidžu da ga povede sa karavnom u Siriju. Na putu izmedu Jerusalima i Damaska u blizini samostana, svcćenik Behira je kroz neuobičajeno pristojno i razumno ponašanje prepoznao u Muhammedu budućcg poslanika, jer su i Židovi i kršćani očckivali Mesiju. Nakon putovanja u Siriju, punih deset godina nema podataka o Muhammcdovom životu. Navodno je Ebu Talib u Mekki otvorio dućan u kome je radio i Muhammed (a.s.). Muhammed (a.s.) nikada nije učestvovao u godišnjim svečanostima obožavanja idola. Čak su mu čudna stvorenja (meleki) zabranili učešće na tim svečanostima. Kada su se potukli Ebu Talib i Ebu Leheb, Muhammed je priskočio upomoć Ebu Talibu. Na primjedbu da mu je i on amidža, Muhammed Ebu Lehebu odgovara: "Tako mi Boga, moje te srce nikada neće više ljubiti." Ebu Lehab je jedini iz porodice koji je bio protiv Muhammeda (a.s.).

U 20. godini Muhammed je učestvovao u jednom ratu u kojemu je dodavao strijele svojim amidžama. Kada je odrastao, postao je trgovac. Kakav je Muhammed bio kao poslovan čovjek svjedoči jedan trgovac: "Kad bih mu povjerio neku robu, na povratku bi najprije svratio podmiriti račun, a onda bi tek odlazio kući. Uvijek sam bio i prezadovoljan obavljenim poslom. Kad bih se, naprotiv, ja vratio s puta, nagrnule bi mušterije pitati me o svim poslovima, jedino me Muhammed pitao kako mi je zdravlje i kako sam putovao".

Taberi navodi kako je h. Hadidža, trgovkinja poslala Muhammeda i još jednog čovjeka na sajam u Hubašu na jugu prema Jemenu ili mjesto u Jordanu. Uspješno obavljen pusao naveo je h. Hadidžu da Muhammedu povjeri još važniji zadatak, vođenje cijele karavane u Siriju. Hadidža je bila udovica, tadžira-trgovkinja i Tahira-čista. Dvaput se udavala i od svakog muža je imala po jedno dijete. Bila je na glasu po ljepoti i imetku. Hadidža je rado povjerila Muhammedu (a.s.) karavnu te mu dade roba Mejsera za slugu, a pratio ih je njen rodak Huzejma. Cilj putovanja je bila Basra. Opet se spominje susret s nekim monahom Nesturom. Monah je primijetio čudan oblak koji je pratio Muhammeda kamo god bi krenuo, te ga štitio od vrućine...