Dzemat Oberhausen | www.dzemat-oberhausen.de

 (Poglavlje iz knjige: VODIČ ZA MUSLIMANSKI BRAK, Ruqayyah Waris Maqsood (Prijevod sa engleskog: Ahmet Alibašić, Izdavač: Selsebil, Živinice, 2005. god.)

I od svega smo Mi po par stvorili da biste se vi opomenuli. (Kur'an, 51: 49)^[1]

Dakle, stupate u brak? Čestitamo! Neka vas Bog blagoslovi i vama i vašem izabranom partneru podari dug i sretan zajednički život!

Ostaviti djetinjstvo iza sebe i postati suprug i supruga je, ako izuzmemo prihvatanje islama, najvažniji korak koji ljudska bića mogu učiniti u interesu svoje sreće i dobra.

I od Njegovih Znakova i to je da On za vas, od samih vas, žene stvara, da se uz njih smirite i među vas ljubav i samilost dao je. U tome, zbilja, ima Znakova za ljude koji razmišljaju! (Kur’an, 30: 21)

O naš Gospodaru! U ženama našim i potomstvu našem Ti nam radost podari... (Kur’an, 25: 74)

Brak je tako važan korak da je naš plemeniti Poslanik, s.a.v.s., govorio o braku kao ‘polovini vjere’: "Ko god je stupio u brak, upotpunio je pola svoje vjere, pa neka se boji Allaha za drugu polovicu!" (Bejheki)

Treba samo da otvoriote oči i uši i razmislite o brakovima ljudi koje znate u krugu svoje familije, prijatelja i poznanika, da zaključite da je to tako.

Ako je vaš brak sretan i uspješan, onda bez obzira na nevolje koje vas mogu snaći, bez obzira na poteškoće koje ćete susretati na svom životnom putu, bez obzira na bolesti i nesretne okolnosti, uvijek ćete ih dočekivati kao da vam je iza leđa sigurna tvrđava unutar čijih zidova možete na trenutak ostaviti postrani sve strahove i traume i biti voljeni.

Ali brak je i najzahtjevnije treniralište za vjeru. Tvrdeći da je brak ‘pola vjere’ časni Poslanik nije davao besposlenu izjavu. Kada dvoje ljudi svesrdno nastoje svoj brak i porodicu udesiti po Božijoj volji, oni su tada zaista poodmakli na putu za džennet.

Jer ono što čini brak je ljubav - ne naivno sentimentalna vrsta romantičnog sanjarenja već ona vrsta ljubavi koja će zasukati rukave i uhvatiti se u koštac s problemima; ljubav koja će ostati uz tebe kada se svi okrenu protiv tebe i počnu o tebi ružno govoriti, dok ti vjeruješ da će tvoj partner (koji te poznaje bolje nego iko drugi) opravdati to povjerenje i priteći u tvoju odbranu.

Zvuči odveć dobro da bi bilo istinito? Oni od vas koji su odrasli u nesretnim okolnostima, u porodicama potresenim frustracijama i depresijom, gdje su odrasli bili ogorčeni, cinični i odveć autoritarni, možda se pitaju da li je moguće imati tako sretnu ljubavnu vezu sa drugim ljudskim bićem.

S Božijom milosti to jeste moguće, i to je ono što vam Allah želi kada traži da prakticirate islam koji znači predavanje Njegovoj milostivoj volji.

Ali, sretan brak nije jednostavno sklopljen na Nebu. On se ne dešava slučajno.

Kada uđete u lijepu baštu i kada vas zadive obilje i ljepota cvjetova, urednost ograda i travnatih površina, odsustvo napadnih insekata i druge gamadi, nikada vam ne pada na pamet ni za kratko da je to tako slučajno. Odmah znate da su tu bašču uredili osoba ili osobe koje vole vrtlarstvo i koje su bile odlučne da bez obzira na sve probleme naprave stvar izvanredne ljepote i radosti. Brak se njeguje na identičan način.

Morate biti u stanju da u svojoj glavi vidite vrstu vrta / braka koji biste željeli imati kada bude gotov, i raditi u tom pravcu. Ako se stvari budu odvijale malo drugačije nego što ste očekivali, to neće biti od velike važnosti, jer vi imate okvirni plan koji vas vodi u ispravnom pravcu, i sve nepredviđeno bit će stavljeno u službu ostvarenja postavljenog cilja.

Da nastavimo sa prizorom bašče. Morate biti u stanju da prepoznate sjeme koje sijete i da odstranite sjeme biljaka koje ne želite prije nego one počnu praviti probleme. Neka sjemena se razviju u prelijepe cvjetove, dok su druga štetni korov, kao hladolež (hmelj, loza), naprimjer, koji se penje preko svega i guši sve dok bašča ne bude uništena i sahranjena.

Morate biti na oprezu da vašu bašču ne napadnu štetni insekti koji, iako tvrde da imaju pravo na život, žive na vaš račun i uništavaju ono što ste vi posijali.

Morate paziti na vrijeme i kada nema dovoljno kiše morate sami obaviti dangubni posao zalijevanja cijele bašče da biste spriječili njeno sušenje. U toku dugih suša to se može pretvoriti u pravo crnčenje - ali vi znate da će se bez toga vaša bašča osušiti i umrijeti. Na vama je hoćete li je održati u životu.

Svi pobožni muslimani i muslimanke treba da ovo imaju na umu u slučaju da misle da im je Bog dao brak kao nešto u čemu mogu ljenčariti i ‘gledati kako cvijeće raste’. Bog ljudima nikada ne daje tu privilegiju. U čemu god da uživaju, moraju raditi za to; moraju zaraditi i zavrijediti pravo da im to pripada.

Sve u životu je poklon i niko nema pravo ni na šta. Čak je i vaše tijelo dar u kome uživa (ili ne uživa) vaša duša za vrijeme svog kratkog boravka na zemlji. Ono nije tu kao stalna odlika univerzuma. Ustvari, ne postoje stalne karakteristike svijeta - nisu to čak ni stijene od kojih su sačinjene velike planine!

Bog nas je učinio upravnicima, halifama, skrbnicima ove predivne planete i života na njoj. A najvažniji oblik života koji ćemo ikada imati priliku paziti jeste s našim partnerom, našim suprugom ili suprugom. S tom osobom namjeravamo u ljubavi izroditi nove generacije muslimana i uputiti ih njihovim osobnim putevima, pružajući im uzor i podršku. Sa tom osobom očekujemo graditi svoje vlastite živote, slobodni od straha, kajanja i neizvjesnosti tako da se možemo skoncentrisati na ispunjavanje našeg ‘prostora’ ljubavlju i služenjem Bogu.

Eto, zato je brak ‘pola vjere’. Islam je podaren da pokrije svaki aspekt vjernikova života, dvadeset četiri sata dnevno. Veza sa našim životnim saputnikom i porodicom zasigurno uzima makar pola toga vremena, a nekim ženama i svo njihovo vrijeme.

Samo na vlastiti rizik možemo zanemariti ovu najvažniju obavezu koju imamo. Nijedno ljudsko biće nije stvoreno da živi samo - bilo u sjajnoj samoći, misleći da mu je ili joj je na neki način ‘bolje’ nego ostalom stadu, ili u žalosnoj samoći uskraćenoj za životne lagode i zadovoljavanje prirodnih potreba i prohtjeva. Bog je stvorio čovjeka i ženu od jedne duše da zajedno žive i rade.

O ljudi! Bojte se svoga Gospodara Koji vas je od jednog čovjeka stvorio, a stvorio je od njega i ženu njegovu, i od njih dvoje rasijao je mnoge muškarce i žene! (Kur’an, 4: 1)

O ljudi! Mi smo vas od muškarca i žene stvorili... (Kur’an, 49: 13. Vidi i 35: 11)

U tome je siguran znak. Svako od njih dvoje je potrebno onom drugom. Ljudi mogu živjeti i raditi i vjerovati nasamo, ali to je samo ‘pola života / život napola’.

Svaki usamljenik, ili udovica koja živi sama, ili ostavljena polovina para, reći će vam da je moguće preživjeti i nasamo, pa ponekad i uživati u ovom životu jer ste slobodni biti sebični i raditi što želite bez obraćanja pažnje na potrebe i želje drugih. Ali, užasna je cijena takvog samačkog postojanja.

To je kao kada slijepa osoba razvija superosjetljivo čulo sluha kako bi nadoknadila gubitak vida i nosila se s njim; ili kada paralizirana osoba u kolicima razvija izvanredno jake mišiće ruku da bi nadomjestila nedostatak nogu. To je moguće učiniti, ali je to dug i mukotrpan proces.

Bračni život donosi sa sobom svoje pritiske, ali on može osigurati onu vrstu opuštanja koju ljudska bića prirodno trebaju. Imam el-Gazali primjećuje da:

Jedna od koristi braka jeste radost druženja sa partnerom, njegovog gledanja i uzajamnog zabavljanja, čime se srce osvježava i ojačava za ibadet, jer duša je sklona dosadi i zanemarivanju obaveza kao nečega što joj nije prirodno. Ako bude prisiljavana da ustraje u nečemu što ne voli, ona se povlači i odustaje, a ako povremeno bude osvježena zadovoljstvima, ona dobija novu snagu i krijepost. (Ihjau 'ulumi 'd-din)

Plan koji je Bog namjerio za čovjeka je da je najbolje za muškarce i žene da žive skupa.

Ljudi rade zajedno kao razne vrste timova. Oni sarađuju radi igre i sporta; ujedinjuju se radi izvršenja posla koji je odveć veliki za jednu osobu, kao što je izgradnja kuće. Oni se dijele na menadžere i radnike kako bi organizirali preduzeća i zaradili za život. Ali, temeljni i od svih drugih važniji je tim koji čine muškarac i žena koji odluče da žive skupa na jednom mjestu kao muž i žena.