Dzemat Oberhausen | www.dzemat-oberhausen.de

(Objavljeno u: „PREPOROD, islamske informativne novine“ br. 01/795 od 1. jan. 2005. god., Iz djela: TEFSIRU AJATIL-AHKAM MINEL-KUR´AN, Prijevod sa arapskog jezika: Almir Fatić)[1]

„A kamile smo vam učinili jednim od Allahovih obreda hadža, i vi od njih imate koristi; zato spominjite Allahovo ime kada budu u redove poredane; a kada padnu na zemlju, jedite ih, a nahranite i onoga koji ne prosi; a i onoga koji prosi; tako smo vam ih potčinili da biste zahvalni bili. Do Allaha neće doprijeti meso njihovo i krv njihova; ali će Mu stići iskreno učinjena dobra djela vaša, tako vam ih je potčinio da biste Allaha veličali zato što vas je uputio. I obraduj one koji dobra djela čine!” (El-Hadž, 36-37.)

Uzvišeni Allah, dž. š., obavještava vjernike da im je kamile učinio jednim od obreda vjere, u njima im je ibadet prema Allahu: njihovo vođenje prema Haremu, stavljanje ogrlica, njihovo izvođenje, klanje i jedenje mesa. U tome vam je korist na dunjaluku a nagrada na ahiretu; zato spominjite Allahovo ime kada ih žrtvujete, kada uspravne stoje u redovima poredane; a kada, nakon žrtvovanja, padnu na zemlju i pokreti im se umire, onda ih jedite, a nahranite i onoga koji prosi, a i onoga koji ne prosi. Mi smo vam ih na očigled učinili vama pokornim uprkos njihovoj snazi i velikim tjelesima; dali smo da vam budu poslušne, pa vi s njim činite što vam je volja: žrtvujete ih, jašite, njihovo mlijeko koristite i druge koristi imate. A da vam one nisu pokorne, vi ih ne biste mogli svladati jer su one jače od vas; zato Allahu na blagodatima bezbrojnim zahvalni budite!

Zatim Uzvišeni Allah u drugom ajetu pojašnjava da do Njega ne dopire meso kurbana koje vi žrtvujete u Njegovom Haremu, kao bi se Njemu približili. To Njemu niti Njegovom zadovoljstvu ne stiže! Ali ono što stiže Njegovom zadovoljstvu jeste vaša pokornost, poslušnost i iskazano strahopoštovanje prema Njemu, jer djela bivaju primljena samo ako su iz bogobojaznosti i iskrenosti učinjena. Djela koja su učinjena bez tog dvoga nalik su tijelu bez duše i života. Neka niko ne misli da će Allahu stići isječeno i razneseno meso, niti pak krv kojom su mnogobošci u paganstvu Časnu Kabu mazali - daleko od islama i njegove čistote takva djela bila - Allahu će stići samo bogobojaznost.
Allah, dž. š., završava ove ajete podsjećanjem vjernika na obavezu zahvalnosti i veličanja Njega, zato što im je potčinio životinje s kojima se približuju svome Gospodaru Uzvišenome; pa ih onda jedu a jedan dio i podijele, kako bi im nagrada i veliki sevapi od Allaha prispjeli, i kao bi ih On obradovao blagodatima općim u džennetima blagorodnim. 

Povod objave

Prenosi se od Mudžahida i lbn 'Abbasa, Bog njima zadovoljan bio, da je skupina muslimana željela sa svojim kurbanima učiniti ono što su u doba paganstva činili: isjekli bi njihovo meso, raznijeli ga oko Kabe i Kabu njihovom krvlju poprskali. I pošto su to bili naumili, objavljeni su plemeniti ajeti koji su ih od toga odvratili i naputili na ono što je bolje i časnije.[2] 

Tumačenjske prefinjenosti

Uzvišeni Allah objašnjava da je ljudima - kao vid Svoje blagodati koja podrazumijeva zahvalnost potčinio životinje. Spominjanje, ove blagodati prema ljudirna koncizno (mudžmel) je navedeno u ovom ajetu „... i vi od njih imate koristi...“ Detaljnije objašnjenje (et-tefsil) ovoga uslijedilo je u drugim ajetima: „Kako oni ne vide da Mi sami zbog njih stoku stvaramo i da oni njome raspolažu kao vlasnici i da smo im dali da se njome služe - na nekim jašu, a nekim se hrane, i drugih koristi od nje imaju, i mlijeko, pa zašto nisu zahvalni?!” (Ya sin, 71-73.) 

„I stoku On za vas stvara; njome se od hladnoće štitite, a i drugih koristi imate, njome se najviše i hranite, ona vam je ukras kad je sa ispaše vraćate i kad je na pašu gonite, a nosi vam i terete u mjesta u koja bez velike muke ne biste stigli - Gospodar vaš je uistinu blag i milostiv.” (En-Nahl, 5-7.)

Značenje Allahovih Riječi: ”... jednom od Allahovih obreda hadža /min še'airillah“ - tj. jednim od znakova vjerozakona kojeg je Allah propisao Svojirn robovima. Pripadnost Allahu, iskazana genitivnom vezom, je radi veličanja (ta'zim), kao što je i u slučajevima: Allahova deva, Allahova Kuća (Bejtullah). U ovom ajetu je istaknuto da su i kamile od obreda hadža, jer je cilj približavanje Allahu kroz žrtvovanje, kurbane i druga dobročinstva.

U ajetu: „... zato spominjite Aliahovo ime kada bude u redove poredane“ - imade prefinjena aluzija na činjenicu da se kamile ne kolju nego se ubodu u grlo. Prilikom njihovog žrtvovanja one stoje poredane u redove. Ovo je najljepši način njihova žrtvovanja, kao što je to pojašnjeno Vjerovjesnikovim sunnetom. 

ŠERIJATSKI PROPISI 

Propis prvi: Da li se kur´anska riječ el-budun odnosi na kamile i krave?

Islamski učenjaci su suglasni, da se izraz el-budun uptrijebljava za jednu kamilu, bila ona muška ili ženska. U šerijatu je opće poznato da se kamila vodi (radi žrtvovanja) do Kabe. Međutim, islamski učenjaci se razilaze u pogledu riječi el-bedeneh, tj. da li se ona odnosi i na kravu, s obzirom da u kurbanu krave, kao i u slučaju kamile, može učestvovati sedam osoba. Po ovom pitanju imamo dva mišljenja:

1. Hanefijski pravnici smatraju da se izraz el-bedenetu koristi i za kravu, kao što se koristi i za kamilu. Uočavamo da je ovaj izraz polisemičan. Prema tome, onaj ko se zavjetuje da će zaklati bedene kao nadomjestak može poslužiti krava, jer i po izrazu i po propisu te dvije riječi su jednake. Ovako misle 'Ata' i Se'id b. el-Musejjeb, a to argumentiraju na sljedeći način:

1. Prenosi se da je Džabir, r. a.,: rekao: ”Klali smo kamilu (el-bedene) za sedam osoba.” Potom neko upita: „A šta je s kravom?“ „A zar krava nije el-budun!” - odgovori on.[3]
2. Od Ibn Omera, r. a., se prenosi da je rekao: 'Mi smo držali da u el-budun spadaju kamila i krava.

2. Šafijski pravnici kažu da se izraz el-budun u svom temeljnom značenju odnosi samo na kamilu, a upotrebljava se za kravu u figurativnom smislu (medžazen). Dakle, onaj ko se zavjetuje da će zaklati el-bedene kao nadomjestak ne može služiti krava. Ovo je Mudžahidovo mišljenje. Svoj dokaz oni baziraju na predaji od Džabir b. Abdullaha da je Allahov Poslanik rekao: ”Kamila (el-bedenetu) kao kurban važi za sedam osoba, a i krava važi kao kurban za sedam osoba”[4] Oni vele da citirani hadis ukazuje na ono što oni tvrde, jer upotreba veznika (we - i) zahtijeva razlikovanje (el-mugajjere).

Vanjski značenje riječi el-bedene u temeljnom značenju podrazumijeva kamilu, zbog Allahovih Riječi: ”... zato spominjite Allahovo ime kada budu u redove poredane...“ Kamila je ona koja se kolje (ubode u grlo) dok stoji, a krava se povali na zemlju i onda prikolje. Džabirove riječi: „Zar krava nije el-budun!“ - i riječi Ibn Omera: „Mi smo znali da u el-budun spada kamila i krava.” - ukazuju na mogućnost da su njih obojica podrazumijevali isti propis po tom pitanju. A Allah najbolje zna! 

Propis drugi: Šta je najbolje zaklati u kurban?

Islamski učenjaci su saglasni da kao kurban može doći samo krupna i sitna stoka, i to kamila, krava, ovca i koza; svejedno je da li je muškog ili ženskog spola. Također, učenjaci se slažu da je najbolje u kurban zaklati kamilu, zatim kravu, pa onda ovcu, te kozu jer će se od kamile okoristiti najviše siromaha; krava je također korisnija od ovce; a najmanje je koristi od ovce. Kamila važi za sedam osoba u kurban kao i krava. Islamski učenjaci se razilaze šta je najbolje za jednu osobu: da li je to sedmina u kurbanu kamile ili krave ili je pak bolje zaklati ovcu kao kurban? U obzir se uzima ono što najviše koristi siromasima i to je najispravnije.

Ono što ukazuje da kamila i krava mogu viijediti za sedam osoba je ono što se prenosi od Džabira koji je rekao: „Obavljali smo hadž sa Allahovim Poslanikom, pa smo kamilu klali za sedam osoba i kravu smo klali za sedam osoba.”[5]

A za čovjeka koji vodi kurban u Harem Kabe, primjer je da je Allahov Poslanik dao zaklati stotinu kamila kao dobrovoljne kurbane. 

Propis treći: Jedenje mesa od kurbana

Uzvišeni Allah je naredio da se jede meso od kurbana, ajetom: ”... jedite ih, a nahranite i onoga koji ne prosi...“ Ova naredba po svom vanjskom značenju obuhvaća hedj et-temettu'[6] , hedj et-tetawu[7], i obavezan kurban zbog učinjenog prijestupa na hadžu ili umri. Islamski pravnici imaju više različitih mišljenja po ovom pitanju, koje ćemo ovdje koncizno izložiti:

1. Ebu Hanife i Ahmed smatraju da je dozvoljeno jesti meso od hedj et-temettu, hedju'l-kiran[8] i hedj et-tetawu', a nije dozvoljeno jesti meso od kurbana zaklanog zbog odustajanja od umre.
2. Malik smatra da se jede meso od hedj temetu', kiran-kurbana i kurbana koji je zaklan zbog radnji koje kvare ili poništavaju hadž. Dakle, od svih ovih kurbana jede se meso, osim kurbana koji je iskup za uznemiravanje, kompenzacija za lov (džezau's-sajd) i zavjetni kurban za siromahe.
3. Šafija, r. a., kaže: 'Nije dozvoljeno jesti meso od obavezujućeg (el-wadžib) kurbana, kao što je kurban zbog odustajanja od umre, kompenzacija za lov, hedju't-temetu', el-kiran, zbog radnji koje kvare hadž i onom ko se je sam obavezao zavjetom. Što se tiče dobrovoljnog kurbana dozvoljeno ga je jesti, pokloniti i podijeliti. Prema tome, Šafija je dozvolio jesti samo meso dobrovoljnog kurbana.

Temeljna razlika između većine učenjaka i imama Šafije je u tretiranju kurbana zvanog hedju't-temettu'. Prema mišljenju većine, obavezujući kurban je kurban zahvalnosti pa je, prema tome, dozvoljeno jesti njegove meso. Kod Šafije pak, to je kurban koji se kolje radi odustajanja od umre, te ga nije dozvoljeno jesti. Više detalja o ovom pitanju može se pronaći u fkhskim djelima koja tretiraju ovu problematiku. Imam Šafija svoje stanovište argumentira činjenicom da je obavezno iz kurbana nahraniti siromahe: „...jedite ih, a nahranite i onoga koji ne prose i onoga koji prosi...” i „...jedite meso njihovo, a nahranite i siromaha ubogog!”[9]

Ebu Hanife veli: Jedenje mesa od kurbana je preporučeno jer je to obredna krv i njezinim puštanjem događa se čin približivanja Allahu; hranjenje siromaha ostaje kao propis u svojoj općenitosti koji je preporučljiv.  

Propis četvrti: Vrijeme i mjesto klanja kurbana

Islamski pravnici imaju različita mišljenja u pogledu vremena klanja kurbana. Prema mišljenju šafijskih pravnika, vrijeme klanja kurbana jest prvi dan Kurban bajrama (jewmu'n-nahr), kao i drugi, treći i četvrti dan, zbog Poslanikovih riječi: „Svi dani Kurban bajrama jesu dani za klanje kurbana“.[10] A ukoliko prođe vrijeme klanja, vadžib je da se izvrši nadoknada. Onaj ko bude to odgađao - griješan je.

Prema mišljenju Malika i Ahmeda, vrijeme klanja kurbana - bio to obavezni ili dobrovoljni kurban je prvi, drugi i treći dan Kurban bajrama. Nije dozvoljeno klanje četvrti dan.

Hanefijski pravnici su suglasni sa mišljenjem Malika i Ahmeda, u pogledu hedj et-temettu' i kiran kurbana. Što se tiče zavjetnog, iskupnog i dobrovoljnog kurbana, oni se kolju u bilo koje doba.

Pripovijeda se mišljenje Nahija koji je držao da je vrijeme klanja kurbana od nastanka Kurban bajrama pa do zadnjeg dana mjeseca zu´l-hidžeta.

Mjesto klanja obaveznog ili dobrovoljnog kurbana je Harem Kabe, zbog Allahovih riječi: „...pokloni Kabi...“[11] i „...a glave svoje, dok kurbani ne stignu do mjesta svoga (mehilleh), ne brijte.”[12] Riječ mehilleh u ajetu označava Harem Kabe. Dozvoljeno je zaklati kurban bilo gdje u Haremu, u Mekki, na Mini i drugim mjestima koja su u granici Harema, zbog Poslanikovih riječi: „Cijela Mina je mjesto klanja kurbana; cijela Muzdelifa je mjesto stajanja; svaki prolaz i put Mekke je mjesto klanja.”[13] 

Na što upućuju ovi plemeniti ajeti

1. Iskazivanje pažnje prema kurbanima i njihovo prinošenje - kao vid približavanja Allahu, dž. š., - jeste znakovlje islamske vjere.
2. Kao kurban može poslužiti samo stoka, i to: kamile, krave, ovce i koze.
3. Najvrednije je u kurban na hadžu zaklati devu, a kod kuće kravu ili ovcu.
4. U puštanju krvi kurbana, korist je za siromaha i postizanje stepena bogobojaznosti.
5. U obredu klanja kurbana je oživljavanje uspomene na „iskup” za Isma'ila, jer je njegovom babi Ibrahimu, a s., bilo u snu naređeno da žrtvuje svoga sina.

Zakonodavna mudrost

Uzvišeni Gospodar je kurbane učinio obredom Allahove vjere. Musliman kolje kurban kako bi se tako približio svome Gospodaru i postigao Njegov oprost i zadovoljstvo, te kako bi izbrisao grijehe koje je počinio i kako bi postigao iskrenost u govoru i djelu. Vjernik kolje kurban samo u ime Allaha, dž. š., i po Njegovoj zapovijedi; ne priziva uz Njegovo nijedno drugo ime, niti se ikom drugom okreće, i svako djelo čini zarad Allahovog zadovoljstva, kao što je Uzvišeni rekao: „Reci: ´Klanjanje moje, i obredi moji, i život moj, i smrt moja doista su posvećeni Allahu, Gospodaru svjetova...”[14]

Ovakav postupak vjernika pripravlja na iskrenost i time stiče stupanj bogobojaznosti na koji ukazuje plemeniti ajet: „Do Allaha neće doprijeti meso njihovo i krv njihova, ali će mu stići iskreno učinjena djela vaša...”

Ako mnogobošci kolju kurbane za idole u nadi da će im donijeti korist a otkloniti štetu, onda vjernici ne kolju za idole i kipove nego kao obred kojim se približavaju samo Allahu, dž. š., iskreno samo Njemu ispovijedajući vjeru. Islam povezuje kurban koji hadžija kolje i bogobojaznost srca. Bogobojaznost - to je cilj obreda hadža i njegovih znakovlja. Svi ovi obredi i znaci jesu simboličko izražavanje (rumuz ta'birijjeh) za pohod ka Gospodaru Kabe i pokornost Njemu. Oni još u svojoj nakani nose i „sjećanje na iskup”, sjećanje kada je Ibrahim, a. s., pristupio da žrtvuje svoga sina Isma'ila, a. s., pokoravajaući se tako Allahovoj naredbi koju mu je Allah u snu dostavio: „...u snu sam vidio da treba da te zakoljem, pa šta ti misliš?”[15] - pa sve do riječi: „i kurbanom velikim ga iskupismo.”[16]

Ovo je, dakle, podsjećanje da veliki Allahov znak i izvanrednu mudžizu kada je Allah dijete Svoga Prijatelja iskupio velikim kurbanom. Također to je i sadaka i približavanje Ailahu putem hranjenja siromaha i zbrinjavanja potrebnih i slabih.