Dzemat Oberhausen | www.dzemat-oberhausen.de

(Poglavlje iz knjige „POUKE O MORALU I BOGOBOJAZNOSTI“ IV izdanje, Izdavač: Starješinstvo IZ-e Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Slovenije, Sarajevo, 1986. god.) 

VAŽNOST AHLAKI-HAMIDE

Ahlak se dijeli na dva dijela: ahlaki-hamide i ahlaki-zemime (dobre i loše Ijudske osobine), pa ćemo ovdje iznijeti, po redu i vaznosti, one momente koji se odnose na ahlaki-hamide. 

O važnosti ahlaki-hamide uopće

Od kolike je važnosti ahlaki-hamide možemo vidjeti i zaključiti iz sljedećih Pejgamberovih hadisi-šerifa:

- "Ko je lijepog ahlaka ja mu jamčim mjesto u džennetu",

- "Zaista će mi biti najmiliji i najbliži na Sudnjem danu oni koji su najljepšeg ahlaka",

- "Zaista će musliman sa lijepim ahlakom dobiti u džennetu deredžu (stepen, počast) onoliku koliku će dobiti i onaj što je neprestano danju postio, a noću ibadetio".

Najljepši je iman onoga ko je najljepšeg ahlaka. lz više mjesto u Kur ani-kerimu i iz brojnih hadisi-šerifa Muhammeda a.s. vidi se da je ahlak čvrsto uz iman. Kada je neko upitao Muhammeda a.s. šta je to iman, on mu je odgovorio: "Iman je strpljivost i darežljivost". 

Jednom je prilikom rekao svojim ashabima: "Da vas naučim koja su svojstva najbolja i za ovaj svijet i za Ahiret: posjetiti onoga ko je tebe napustio, dati onome ko tebi ne daje, oprostiti onome ko ti je nasilje učinio".

Kao što je duša u tijesnoj i neposrednoj vezi sa srcem, tako je i iman u neraskidivoj vezi sa srcem i sa dušom. Čija duša preseli sa svjetlom imana, ona će sretno proći kroz Alemi-berzah (tj. vrijeme od časa smrti do časa općeg proživljenja, Sudnjeg dana), a na Ahiretu će uživati vječnu sreću.

U plemenita svojstva spada iman, jer bez imana nema vječne sreće na Ahiretu. Onaj, čije srce osvjetljava iman, mora se pridržavati i islamskih dužnosti. Drugim riječima: ko čvrsto vjeruje da za prekršaj zaslužuje kaznu, on ga neće ni učiniti, osim u krajnoj nevolji. Ljudska djela prvi su i pravi svjedoci da li u njegovom srcu postoji iman ili ga nema.

Allah dž. š. je rekao: 

- "Reci (Muhammede) ako su vam vaši očevi, vaši sinovi, vaša braća, vaše žene, vaši imeci koje ste stekli, vaša roba za čiju prođu strahujete i stanovi u kojima ste zadovoljni, draži od Allaha, Njegova Poslanika i borbe na Njegovom putu, onda očekujte Allahovu kaznu. Allah neće uputiti pokvareni narod na pravi put" (Et-Tevbe, 24).

- "Pravi su muslimani samo oni čija srca zastrepe kada se Allah spomene, a kada im se uče Naši ajeti oni postaju čvršći u vjeri (imanu)" (El-Enfal, 2).

- "Da li misle ljudi, kada reknu: Mi vjerujemo, da će (s tim riječima) biti oslobođeni kušnje (kazne)? Mi smo u iskušenje stavili (kaznili) one prije njih (koji su se služili praznim riječima). Zaista Allah zna one koji pravo govore, a zaista zna i one koji lažu" (El-Ankebut, 2-3).

- "Teško svakom lašcu (griješniku), koji sluša Allahove riječi (ajete) koji mu se uče, a on i dalje ostaje ohol (nepopravljiv), kao da ih nije ni čuo." (El-Džasije, 7-8).

- "Da li misle oni koji rade ružna djela da će Nam izbjeći (od kazne)? Ružno li je njihovo prosuđivanje" (El-Ankebut, 4).

Ko želi da ispunjava svoje dužnosti i da bude spašen, treba da ima na umu sljedeće:

• da nas Allah dž.š. vidi, ma gdje mi bili;
• da uz nas postoje meleki koji nas neprekidno prate i bilježe sve što mi radimo (bilo dobro, bilo zlo);
• da iman napusti svakoga ko se odluči da uradi veliki grijeh i da lebdi iznad njegove glove sve dok se ne prođe toga grijeha (harama). Dakle, ako bi čovjeka zadesila i smrt u takvom stanju, otišao bi bez imena. A umrijeti bez imena predstavlja najveću opasnost i nesreću! Da nas Allah dž. š. od toga sačuva! Amin!

Sve što je navedeno, saglasno je sa zdrvim razumom. Ko vjeruje da ga Allah dž. š. vidi i da ga Njegovi meleki neprestano prate, taj ne može ni zamisliti da u Allahovoj prisutnosti nešto ružno učini.

Allah dž. š. je rekao: "Griješnik će zaželjeti da se otkupi od kazne Sudnjeg dana svojim sinovima, svojom ženom, svojim bratom, svojom porodicom koja ga je štitila i svim onim što je na zemlji, ne bi li se spasio" (El-Me'aridž, 11-14). 

Nijet - namjera, težnja, želja, odluka

Nijet proizilazi iz srca i on ima veliki značaj. Kao što su djela vezana za iman, tako su vezana i za nijjet. Muhammed a.s. je rekao: "Svi poslovi ovise o nijetu. Svakom čovjeku pripada ono što je naumio". Evo jednog primjera: čovjek koji obavi hadž radi hadžijske časti, ugleda ili turizma, on je hadžija kod naroda, ali ne i kod Allaha dž. š., a čovjek koji ima čist nijjet, ali ga nešto omete pa ne obavi hadž, on je hadžija kod Allaha dž. š. bez obzira na to što ga svijet ne smatra hadžijom. Ovo pravilo važi i za sve ostale poslove. Allah dž. š. je rekao: "Ko želi ovaj svijet (dunja), ko se odluči da mu je na ovom svijetu imati (uživati), Mi ćemo dati što mi hoćemo i kome hoćemo, zatim ćemo mu odrediti džehennem u kojem će sagarati (biti pržen), posramljen, odbijen (od Božije milosti). A ko želi budući svijet i trudi se za to (istinskim) trudom (zalaganjem) i vjeruje (u Ahiret), takvima će trud biti primljen (kod Allaha dž. š.)" (El-Isra', 18-19). 

Ljubav prema Allahu dž. š.

Allah dž. š. je rekao: 

"O vjernici! Neka vas vaši imeci i vaša djeca ne zabave od spominjanja Allaha. Koji to urade (tj. koje zabavi imetak i djeca), na velikom su gubitku" (El-Munafikun, 8).

"Vaši imeci i vaša djeca su za vas samo kušnja, a kod Boga je velika nagrada (onima koje njihovi imeci i djeca ne zabave i ne odvrate od poslušnosti Allahu dž. š.)" (Et-Tegabun, 15).

Muhammed a. s.e je rekao: "Niko od vas neće imati pravog imana sve dotle dok ne bude volio Allaha dž š. i Njegova Poslanika bolje od svega drugoga."

U svojoj Ijubavi prema Allahu dž. š. treba da budemo kao dijete prema svojoj majci: poziva je i traži čim je odsutna i ničim se drugim ne može utješiti osim prisustvom svoje majke. Tako i mi, u svakom svom stanju: idući, sjedeći, stojeći, ležeći, radeći, treba da doživimo Allaha dž. š. da Ga spominjemo izgovarajući odabrane riječi kao: "Allah, La ilahe illellah. Subhanallah" i slično. Sve dok se nalazimo u zikru nećemo zalutati, nećemo skrenuti s pravoga puta, jer se, u stvari, nalazimo u ibadetu. 

Ljubav prema Kur'ani-kerimu

Kur'ani-kerim je posljednja Božija objava. Odkako postoji svijet, nije bilo niti će biti bolje i vrednije knjige. Da bismo ukazali na njegovu neizrecivu vrijednost, najbolje će biti da se poslužimo riječima Uzvišenog Allaha dž. š. i Njegovog poslanika Muhammeda a.s.

Kur'ani-kerim je toliko vrijedan da se Allah dž š. njime čak zaklinje: 

"Tako mi Kur'ana mudrog zaista si ti (Muhammede) Poslanik." (Jasin, 2-3); 

Allah dž.š. dozvoljava da ga dotaknu samo oni koji su čisti: 

"To je Kuran časni, u Knjizi sačuvanoj (od promjena), neka ga prihvataju samo čisti, (on je) Objava od Gospodara svjetova" (El-Vaki'a, 77-80); 

Allah dž.š. naređuje da se ćuti kada se uči Kur'ami-kerim: 

"A kada se uči Kur'an, slušajte ga i ćutite da bi vam se smilovao" (El-A'raf, 204); 

Allah dž.š. podvlači da "To je Knjiga u kojoj nema nikakve sumnje (ona je) putokaz bogobojaznima" (El-Bekare, 2). 

"To su ajeti mudre Knjige (koja je) uputa i milost dobročiniteljima" (Lukman, 2-3); 

"Zaista je on (Kur'an) uputa i milost pravovjernicima" (En-Neml, 77); 

Allah dž.š. upozorava da je to "Knjiga objavljena Muhammedu a. s. kao objašnjenje za svašto, uputa, milost i radosna vijest muslimanima" (En-Nahl, 89); 

"On je za vjernika putokaz i lijek." (Fussilet, 44).

O značaju učenja Kur'ani-kerima postoji i veliki broj hadisi-šerifa. Evo samo nekoliko: 

- "Kur'an je izvor bogatstva i zadovoljstva koje se ne može postići bez učenja Kur'ana." 

- "Ko želi do ga Allah dž. š. i Njegov Poslanik vole, neka uči Kur'an gledajući." 

- "Učenje Kur´ana spada u najbolja djela za moje sljedbenike." 

- "Ko uči Kur'an staviće se njegovim roditeljima tadž (kruna) na glavu (u džennetu) koji će sjati jače od sunčeve svjetlosti na ovom svijetu", zatim je rekao: "A šta tek misliš za onoga ko ga uči i radi po njemu!" 

- "Kur'an će (na Sudnjem danu) posredovati prvenstveno za one koji ga uče." 

- "Učite Kur'an, jer će Kur'an doći na Sudnji dan i biti zagovornik za one koji ga budu učili."

Ovo što je navedeno sasvim je dovoljno da nam ukaže na neslućenu vrijednost Kur'ani-kerima, da u nama razvije istinsko i dužno poštovanje prema Kurani-kerimu, da u naša srca ulije iskrenu i duboku ljubav prema Kurani-kerimu koja će stalno trajati i jačati u nama sve dok živimo.

Muslimani su odvajkada bill svjesni vrijednosti koje sadrži Kur'ani-kerim. Zbog toga i jeste Kur´ani-kerim, bez ikakve sumnje, najpoštovanija knjiga svih vremena. Osim ove istine, i istine da je Kur'ani-kerim jedina Božja objava koja nije pretrpjela nikakvu izmjenu, on ima još nekoliko osobenosti, još nekoliko, da ih tako nazovemo, rekorda koji pripadaju samo njemu, i koji će zanavijek ostati njegovi:

• Kurani-kerim je najčitanija knjiga svih vremena.
• Kur'ani-kerim je knjiga sa najvećim brojem rukopisnih primjeraka.
• Kur'ani-kerim je knjiga sa najvećim brojem štampanih primjeraka.
• Kur'ani-kerim je knjiga sa najvećim brojem ljudi koji je znaju napamet (hafiza).

Ljubav prema Muhammedu a.s.

Nema nikakve sumnje u to da Allah dž. š. voli Muhammeda a.s. više nego ikoga. On je iz čitavog ljudskog roda njega odabrao i počastio najvećom mogućom čašću - čašću posljednjeg poslanika. Preko njega je darovao čovječanstvu najveću sreću - Svoju posljednju Objavu Kur ani-kerim.

Svi muslimani su svjesni da su ove činjenice sasvim dovoljne da izdvoje Muhammeda a.s. na poseban stepen, na mjesto koje pripada samo njemu. Zato muslimani svim svojim bićem vole i poštuju svoga pejgambera, Muhammeda a.s. Muslimani, gotovo bez iznimke i u svakoj prilici, spominju njegovo ime donose još i salavat na njega. To je dokaz dubokog poštovanja, odanosti i zahvalnosti za sve što je učinio nama i čovječanstvu uopće. To je odraz vizije o posljednjem Božijem poslaniku, to je njegova čast u biću muslimana koja mu se poklanja i priznaje sa najvećom radošću, ljubavlju, iskrenošću i odanošću. To je, u stvari, ljubav, ona prava, čista ljubav koja nije nametnuta, koja u naše biće ulazi od samog časa našeg rođenja, koju u nas unose naši stariji, naša sredina, naš način života, naše vjerovanje, naše ubjeđenje. Svi smo svjedoci da nijedan pravi musliman neće izgovoriti niti napisati njegovo ime, a da odmah ne doda i općepoznate riječi: "alejhis-selam". To je u islamskoj sredini i društvu tako duboko ukorijenjeno i postalo toliko poznato da su riječi "alejhis-selam" postale sinonim za "Posljednji Božji poslanik". Nije rijedak slučaj da se govori, pa čak i piše, samo "Alejhis-selam", što u stvari znači: Muhammed alejhis-selam.

Zbog svega ovoga svaki musliman osjeća i zna da je uz ljubav prema Allahu dž. š. i Njegovoj Knjizi, Kur´ani-kerimu, neodvojivo vezana i ljubav prema Muhammedu a.s. To je, međutim, ljubav posebne vrste. Ona je čista od bilo kakvog vida obožavanja, jer je u samoj osnovi islamskog vjerovanja spoznaja i očitovanje da je Muhammed a.s. "Božji miljenik i posljednji Božji poslanik". To je ljubav koja je prožeta beskrajnim, bezrezervnim povjerenjem u njegovo djelo i riječ, to je ljubav prožeta istinskom zahvalnošću za sve što nam je učinio, što čini, i što će nam bez sumnje, kao najavljeni i jedini Zagovornik, činiti na Onom svijetu, na Dan suđenja. To je ljubav ispu.njena težnjom da budemo na njegovom putu, jer je samo njegov put - put koji je Allah dž. š. označio kao jedini pravi put. To je ljubav koja u svojoj biti čezne za što neposrednijom blizinom Muhammeda a.s. U toj ljubavi srca pravih muslimana ispunjava posebna radost, obasjava posebna svjetlost, obuzima posebno raspoloženje. To je ona ljubav koja u čistim muslimanskim srcima budi pravu, iskonsku sreću i zadovoljstvo. U srcima njegovih pravih sljedbenika gori ta ljubav čudesnom, neugasivom snagom kroz koju oni u najvišem stepenu postižu ono što žele: sreću što su muslimani.

Ljudski um nikome nije posvetio toliko toplih, dubokih, osjećajnih, mudrih, zahvalnih, iskrenih i obavezujućih misli kao što je muslimanski genije posvetio Muhammedu a.s. Nema toga čovjeka, niti će ga biti, o kojemu se govori i piše sa toliko ljubavi, topline, poštovanja. Ovom zemljom nije kročio autoritet njemu ravan, a neće, van svake sumnje, ni kročiti. Svi znamo da se već stoljećima, u svim islamskim sredinama i na svim njihovim nivoima, sa istinskom - brigom, najvećom pažnjom i dostojanstvom, kao posebno draga svečanost, obavlja svečanost proslavljanja njegovog rođenja. Ko još ne zna šta je to mevlud!

Ali, kao i inače, i ovdje ćemo se pozvati na Kur'ani-kerim s namjerom i željom da ukažemo i dokažemo da je sve što je čovjek rekao i napisao o posljednjem Božjem poslaniku Muhammedu a.s. snagom svoje izričitosti, snagom svoje ozbiljnosti, snagom svoga priznanja i priznavanja, u suštini blijedo prema onome šta je Allah dž. š. u Svojoj Knjizi o njemu rekao. 

Evo samo nekoliko ajeti-kerima:

- "Vjerovjesnik treba da bude preči vjernicima nego oni sami sebi..." (El-Ahzab, 6).

- "Allah i Njegovi meleki blagosiljaju Vjerovjesnika. O vi koji vjerujete, blagosiljajte ga i vi i upućujte mu pozdrave." (El-Ahzab, 56).

- "O Vjerovjesniče, Mi smo te poslali kao svjedoka, kao danosioca radosnih vijesti i kao Poslanika koji opominje." (El-Ahzab, 45).

- "(O Muhammede), Tako mi tvoga života, zaista oni lutaju u svojoj zabludi" (El-Hidžr, 72).

- "A tebe smo poslali samo zato da donosiš radosne vijesti i da opominješ." (El-Furkan, 56).

- "Oni koji se budu pokoravali Allahu i Njegovom Poslaniku, oni koji se budu bojali Allaha i koji budu od Njega strahovali, oni će postići ono što budu željeli." (En-Nur, 52).

- "U Allahovom Poslaniku imate divan uzor..." (El-Ahzab, 21).

- "A tebe smo (Muhammede) poslali samo kao milost svjetovima." (El-Enbija, 107).

Neka mi se oprosti što ću zamoliti do se dobro razmisli o ovim ajetima i da se njihova poruka najozbiljnije shvati i zapamti! 

Pozivati na dobro, a sprečavati zlo

Pozivati na dobro, a sprečavati zlo je Božija zapovijed. Allah dž. š. to naređuje ovim riječima: "Neka među vama bude jedna skupina (ljudi) koja će pozivati na dobro i naređivati ono što je lijepo, a zabranjivati ono što je ružno! To su oni koji će biti spašeni..." (Alu 'Imran, 104).

Jednom prilikom Muhammed a.s. je rekao: "Allah dž. š. je naredio meleku da sruši jedan grad na njegove sta,novnike. Tada je rekao melek: - Ima među njima jedan Tvoj vjernik koji nije pogriješio ni koliko se okom može trepnuti. Na to Allah dž. š. reče: - Sruši ga i na njega i na njih, jer se on nikada nije naljutio na njihov postupak..."

Iz ovih Allahovih i Pejgamberovih riječi vidimo da nas je Bog dž. š. izričito zadužio da upućujemo na dobro, a sprečavamo zlo. Onome ko ispunjava ovo Božje naređenje obećane su velike nagrade u vječnom životu (Ahiretu).