Dzemat Oberhausen | www.dzemat-oberhausen.de

Izdavač: IC El-Kalem, Sarajevo,1997. god.

268 str.; 20 cm.

Rešad Kadić u književnoj literaturi s muslimanskom vjerskom tematikom prisutan je već preko četiri decenije i to kao prvo ime tog siromašnog stvaralaštva. Pjesnik an­tologijskih mevludskih stihova Al je divna, al je blaga ova noć..., s kojima je ušao u naše muslimanske kuće, džamije i mesdžide, na naše sohbete i žalosti, zapravo je prije i više prozni pisac. Njegovi romani i pripovijesti Bašeskijin posljednji zapis, Hadži-Lojo i Ilhamijin put u smrt također su bili zapaženi kod iste publike, koja ovom piscu napros­to vjeruje. Ta publika je svikla da joj zamalo jedini Rešad Kadić ponudi muslimansku književnu riječ. ... ...

Rešad Kadić također piše o čovjekovom bolu, o jadi­ma i belajima, o čemeru i zulumu koji su muslimane, ali i njihove komšije hrišćane, kršćane i Jevreje, satirali os­tavljajući trag, svaki put teži i žešći. Ali Kadić je musli­manski pisac, i tu činjenicu podvlačim. On svoje likove - valjda je to usljed njegove bitno realističke poetike - ne ostavlja da skončavaju bez nade, u crnom panoptikumu tragedije. Kad u mukama umiru, u svom taksiratu, kao zbilja tragične ličnosti svoga doba, najednom u pripovi­jetki zašume jablanovi džamijskog harema, podignu se bijeli nišani (kao da su dotad ležali!), ili se izgovaraju riječi utjehe, preporuke sabura i nade u bolje, bar u vječnom životu. „Živa glava sve izdevera". „Boje je pati na ovom nego na onom svijetu", govore Kadićeve stare Sarajlije. Tako Kadić izbjegava tragičnu viziju života i tako ljubomorno pristaje - ne eksplicitno, već patinom svoje umjetnosti - uz vrijednost koje je islam, ili neki dru­gi monoteizam, unio u ličnosti ovih pripovijedaka. ... ...

Kao svoju nikom rečenu tajnu, i kao svoju neviđenu i nevidanu ranu, ovaj pisac je godinama, ko kad mu je naviralo u sjećanje, ispisivao svoje proze tugujući za jednim divnim, moral­nim, naivnim i ni krivim ni dužnim svijetom. Evo pisca koji je - ako to nisu uspjeli mnogi, daleko poznatiji pri­povjedači Bosne i Hercegovine - najiskrenije progovorio o duši našeg muslimanskog čovjeka, bolje od Envera Čolakovića čiji je romantičarski roman Legenda o Ali­paši baš zbog te „duše", oduševio Miroslava Krležu. Riječ je o „duši" koju je misao o smrti i vječnom životu snažno obuzela i odvojila od stvarnosti, koja malo zbori kad pati nadajući se da će sve, pa i nasilje, proći, koja je samilosna čak i kad je ters, ponekad buntovna, plahovita, a ponekad ponizna kao Makovi spavači, i tako dalje. ... ...

(Iskorak iz realizma, Džemaludin Latić, dijelovi iz pogovora izdanju trilogije Rešada Kadića: Hadži Lojo, Bašeskijin posljednji zapis i Ilhamijin put u smrt, Pripovijedanje o ljudskim sudbinama i paši Latasu, Gazi Husrevbeg.)

Jedno poglavlje iz ovog romana možete pročitati ovdje.