|
Muslimanska vojska spremala se za boj na Tebuku, pa Poslanik, s.a.v.s., pozva vjernike da pomognu opremanje vojske. Imućni muslimani davali su novac, konje, vojnu opremu i hranu, kako bi se muslimanske snage što bolje pripremile za bitku koja ih je čekala. Ensarija Habib ibn Zejd, siromašni musliman, žarko je želio i sam doprinijeti opremanju muslimanske vojske. Međutim, on bijaše tek siromašni Medinjanin, čovjek koji je radeći kao nadničar jedva uzdržavao sebe i svoju porodicu. Nakon što je cijelog dana do podne radio na građevini kako bi zaradio skromnu dnevnicu kojom je kupio nešto hrane za svoje ukućane, umoran i iscrpljen otiđe kod vlasnika jednog bunara u Medini i dogovori s njim da do navečer okreće teški čekrk za izvlačenje vode u zamjenu za dvije šake hurmi. Kad predvečer dobi svoju naknadu, Habib jednu šaku hurmi odnese svojoj djeci, a onda otiđe k Poslaniku, s.a.v.s., i dade onu drugu šaku hurmi kao svoj prilog opremanju muslimanske vojske. Ondje su se zatekli neki licemjeri, koji vidjevši ovaj skromni prilog stadoše da se izruguju s Habibom, pa rekoše: „Zar je muslimanska vojska spala na to da joj nedostaje šaka hurmi?! Kakva li si ti budala kad si pomislio da ćeš takvim prilogom pomoći muslimane!“ Poslaniku njihove riječi teško padoše, on se sneveseli, a Svevišnji mu u tom trenutku objavi kur'anske ajete koji glase: "One koji vjernike ogovaraju zato što zekat daju, a rugaju se i onima koji ih s mukom daju - Allah će kazniti za izrugivanje njihovo, i njih čeka patnja nesnosna. Molio ti oprosta za njih ili ne molio, molio čak i sedamdeset puta, Allah im neće oprostiti - zato što u Allaha i Poslanika Njegova ne vjeruju. A Allah neće ukazati na pravi put nevjernicima." (Et-Tevba, 79-80)
|