Dzemat Oberhausen | www.dzemat-oberhausen.de

Bijaše nekakav siromašni ribar sufija. On je svakim danom išao u ribolov. Potom, bi u selu razdijelio sav ulov sem jedne ili dvije riblje glave koje bi stavljao u vodu i pravio supu za sebe. Njegovi učenici su ga zbog toga veoma cijenili i voljeli; zbog toga je bio poznat kao šejh „riblja glava“.

Jedan od njegovih učenika bijaše trgovac. Pošto se spremao za put u Kordobu, šejh „riblja glava“ ga zamoli da prenese selame njegovom učitelju koji je živio tamo, te da ga zamoli da mu prenese neke duhovne savjete, jer je već izvjesno vrijeme, uprkos svome načinu života, osjećao zastoj na duhovnom putu.

Kada njegov učenik stiže do kuće duhovnog učitelja njegovog šejha, silno se iznenadi kada vidje da ovaj živi u ogromnoj palati, okruženoj prelijepim vrtovima. Vidje tu mnogo posluge, i bi poslužen bogatim jelima donešenim na ukrašenim tanjirima. Lijepe djevojke i mladići bijahu sluge u tom raskošnom zdanju.

Nasposlije ga uvedoše u njegove odaje i zbunjeni učenik odmah primjeti da ovaj bijaše obučen poput kakvog sultana. Trgovac prenese selame od svoga šejha i njegovu molbu za dalje duhovne upute. Učitelj mu, bez imalo promišljanja, reče: „Reci mome učeniku da je pravi dunjalučar!“

Učenik šejha „riblje glave“ bijaše povrijeđen i do temelja uzdrman ovim riječima.

„Zar on koji živi u takvom luksuzu to da kaže mome šejhu koji svojim izborom živi kao najveći siromah,“ pomisli on, ljuto i razorčarano, jer ipak mnogo više je očekivao od ovog susreta.

Kada se vratio u svoje rodno mjesto neko vrijeme je izbjegavao svoga šejha, ne znajući kako da mu prenese grube i nepravedne riječi koje. mu je učitelj njegov uputio. No, nemadoše kud, napokon ode do šejha teška srca. Ovaj ga odmah sa vrata upita da li je bio kod njegovog učitelja i šta mu je ovaj poručio.

„Oprosti mi šejhu na ovim riječima, jer nisu moje, on koji živi u takvoj raskoši i luksuzu kaže da si ti pravi dunjalučar!“

Njegov šejh bijaše duboko pogođen tim riječima. Šutao je malo, a onda reče: „Svakom od nas je dozvoljeno onoliko bogatstva koliko možemo podnijeti, a da ne izgubimo iz vida Allaha Uzvišenog. Mada mu je Allah dao onoliko blago, moj učitelj ni najmanje ne mari za njega, jer je dostigao uzvišenu duhovnu stanicu.“

Šejh malo zastade i suze mu potekoše niz lice.

„Poslušaj me,“ reče svome vjernom učeniku, „što se tiče mene, moj učitelj je u pravu; jer ja često, uveče, kada stavim pred sebe čorbu od riblje glave zažalim što riba nije cijela.“