| Lijek za umišljenost |
|
|
|
|
„Da si postio i klanjao tri stotine godina, opet je ne bi pronašao,“ sufija mu odgovori. „Kako to?“ upita čovjek u čudu. „Tvoja sebičnost je postojan zastor između tebe i Allaha Uzvišenog.“ „Ima li tome lijeka?“ „Ima, ali ga ti ne možeš podnijeti,“ reče Bajezid. Tu bijahu neki ljudi i počeše moliti Bajezida da čovjeku otkrije šta mu je činiti. Tako on, nakon izvjesnog vremena, pristade i reče onom čovjeku: „Otiđi do najbližeg berberina, neka ti obrije glavu; potom skini svu odjeću sa sebe, sem gaća. Uzmi kesu oraha i objesi je oko vrata. Onda stani na sred čaršije i uzvikuj: 'Dajem orah za šamar, ko mi udari šamar plaćam mu orahom!' Potom otiđi do sudnice i učini isto.“ „To je nemoguće,“ čovjek povika, „mora da postoji neki drugi lijek!“ „Jok!“ reče Bajezid, „to bi bio samo preduslov za početak liječenja; no, kao što sam već rekao, ti moj lijek ne možeš podnijeti!“ |