Dzemat Oberhausen | www.dzemat-oberhausen.de

U davna vremena lađe nisu bile ovako velike, snažne i udobne kao danas. Bile su mnogo manje i nesigurnije. kad bi plovile po moru putnici bi osjećali njihovu nestabilnost i zajedno sa njom se naginjali desno i lijevo.

Tako se pripovijeda da se neki car vozio u lađi, a s njim u pratnji bio i jedan dječak. Kako se nikada ranije nije vozio u lađi, dječak je osjetio veliki strah, te počeo plakati i cviliti da se sav tresao. Svi prisutni su ga tješili, hrabrili i nastojali mu odbiti strah, ali sve je bilo uzalud. Dječak se nije smirivao.

Nakon nekog vremena caru dojadi njegov plač i smuči mu se, no niko nije znao kako da umiri dječaka.

Tu bijaše i jedan mudrac, te on priđe caru i predloži: "Ako dozvoljavate, visosti, ja ću ga ušutkati i umiriti!"

"Bila bi to od tebe velika usluga!" - reče mu car.

Mudrac naredi i dječaka baciše u more. Dječak nekoliko puta potonu, a oni ga izvadiše i opet zagnjuriše u vodu. Potom ga uhvatiše i povukoše prema lađi.

Dječak se uhvati rukama za zadnji dio lađe i kada se ispe na lađu, sjede u jedan ugao i umiri se sasvim. Skupi se što je više mogao i više ne izusti ni riječi.

Ljude više nije mučio njegov plač.

Caru se dopade dosjetljivost onoga mudraca, pa ga upita: "Kako si znao da ćeš uspjeti? Kakva je u tome mudrost?"

"On, vaša visosti, nije nikad osjetio patnju utapanja, nije iskusio teškoće nečega takvog i nije spoznao spasonosnu vrijednost lađe." - reče mu mudrac.