Dzemat Oberhausen | www.dzemat-oberhausen.de

Živio među Israelićanima jedan pobožan čovjek koji je svojim rukama izrađivao pletene sepete i košare da bi to prodavao i tako sticao opskrbu za sebe i svoju porodicu.

Tako on jedanput prodajući košare naiđe pored vladarevog dvora pa ga opazi sluškinja vladareve žene koja odmah ode svojoj gospodarici i reče joj: - Eno neki čovjek prodaje korpe, a ja nikad ljepšeg čovjeka ne vidjeh od njega!

Gospodarica joj naredi da dovede tog čovjeka, a kada on doeđ nju zadivi njegova ljepota i odmah odluči da ga iskoristi u svojim griješnim namjerama. Kada mu to reče dodavši još i to da mu onda više neće trebati da prodaje korpe jer će ga ona bogato nagraditi, čovjek se usprotivi i reče da tako nešto ne želi da učini.

Vladareva žena mu onda reče: - Ako ti to ne želiš, odavde izaći nećeš dok ja svoju želju ne ispunim!Onda ta žena naredi vratarima pa oni sva vrata pozaključavaše a čovjek se nađe u veoma nezgodnoj situaciji. Onda on ko bajagi pristane na to i upita ženu ima li na krovu još kakvih prostorija. Žena reče da ima i naredi sluškinji da mu odnese vode na krovnu ploču da se malo uredi.

Kada čovjek ode gore i priđe ivici krova vidje kako je to velika visina a ne nađe nikakav način da se spusti na zemlju i da se riješi ovog iznenadnog belaja. Onda poče sam sebe da kori razmišljajući o svom dugogodišnjem ibadetu kojeg evo jedan čin može svega da upropasti. Tako razmišljajući odluči da se baci sa tog dvorca kako bi se spasio od grijeha na koji ga nagoni ta žena, makar po cijenu vlastitog života...

Onda Uzvišeni Allah rede Džibrilu: - O Džibrilu, taj i taj čovjek, moj odani rob, želi da se ubije bježeći od moje srdžbe i svog grijeha, pa prihvati ga na svoja krila da mu se šta ne desi!
Džibril tada pruži svoja krila i dočeka tog čovjeka, a onda ga nježno spusti na zemlju kao što bi majka spustila svoje malo dijete.

Čovjek ode kući i bez robe i bez para za koje bi kupio nešto od hrane, a njegova žena ga upita: - Šta je to! Ništa nam ne donosiš?

Čovjek odgovori: - Ništa nisam zaradio danas.

Žena ga ponovo upita: - Pa čime ćemo se noćas iftariti?

On odgovori: - Za noćas ćemo se nekako strpiti, a ti naloži vatru u peći neka naše komšije ne znaju da mi ništa nemamo za jelo, pa neka misle da se i kod nas nešto priprema za iftar.

Žena ode i naloži vatru, a onda sjede. Utom dođe njihova komšinica i upita je ima li goriva da joj pozajmi kako bi i ona sebi vatru upalila. Žena joj reče da sama sebi uzme iz peći koliko joj je potrebno, a kada se komšinica vrati iz kuhinje poviče: - Kako možeš tako mirno sjediti i s mužem razgovarati a kruh u peći samo što ti nije zagorio!?

Žena skoči i pogleda peć, a tamo gotovo pečen kruh širi svoj ugodni miris. Tako ih Allah oboje nagradi za njihov sabur i tevekkul...