| Hikaja o vrijednosti sadake |
|
|
|
|
- Jeste, ja sam je našla mrtvu i hoću da je pripremim sebi i svojoj djeci za večeru. - Allah je zabranio ono što je uginulo! - reče Abdullah. - Ima već tri dana kako ja i moja djeca ništa nismo jeli, pa nisam ni imala drugog izbora. Abdullah povede svoju devu koja je hila natovarena hranom, odjećom i drugim potrebštinama, te ode kući te žene i reče joj: - Uzmi ovu devu i sve što je na njoj, vama je potrebnija nego meni! Onda se Abdullah ibnul Mubarek vrati u svoj grad i te godine nije ni otišao na hadž. Pošto mu je deva nedostajala on je dugo putovao do kuće, i desi se da je stigao baš kada i hadžije koje su te godine bili na hadžu. Kada ljudi koji su dočekivali hadžije počeše i njemu čestitati obavljanje hadža, on im reče: - Ja nisam obavio hadž ove godine! Onda jedan od hadžija reče: - Subhanallah! (Slavljen neka je Allah!) Zar mi nisi u Meki čuvao one stvari dok sam ja išao u to i to mjesto? Drugi hadžija dodade: - Zar mi nisi dao vode na onom mjestu? Treći reče: - Zar nisi sa mnom kupovao tu i tu robu? Abdullah im začuđeno odgovori: - Ja ništa ne znam o tome što govorite! Te noći on u snu vidje čovjeka koji mu reče: - O Ahdullahu! Allah je primio tvoju sadaku i poslao Meleka u tvom suretu (liku), pa je on za tebe obavio hadž, jer si onu sadaku dao iskrena nijjeta, tražeći u tome Allahovo zadovoljstvo i nagradu od njega, a ne nešto od ovosvjetskih nagrada i uživanja! |