| Islamsko vjerovanje - Imanski šarti (Idris Resić i dr. Sulejman Mašović) |
|
|
|
|
01. Imanski šarti
Da bismo mogli biti muslimani, dužni smo naučiti te razumom i srcem prihvatiti islamsko vjerovanje (iman). Islamsko vjerovanje sastoji se od šest temeljnih istina vjere, a zovemo ih Imanski šarti. Temeljne istine vjere su:
Svaki musliman i muslimanka dužni su ove temeljne istine vjere svakodnevno izgovarati na arapskom jeziku, a one glase:
Onaj koji ne vjeruje u svih šest temeljnih istina vjere ne može biti musliman odnosno muslimanka.
Prva temeljna istina vjere je ĀMENTU-BILLĀHI, što znači: „Ja vjerujem u Boga, Allaha dželle šanuhu, Stvoritelja i Vladara svjetova.“ Sve što vidimo na zemlji i na nebu skladno je i lijepo uređeno. Sve se razvija i kreće u potpunom skladu i savršeno tačno; ništa nije slučajno. Razmišljanje o redu u prirodi dovodi nas do vjerovanja da postoji Bog koji vlada cijelim svijetom. Proučavanje prirode i pojava u njoj dovodi nas do saznanja da postoji Stvoritelj koji sve zna i može. Taj Stvoritelj je Allah dželle šanuhu. Allaha znamo i vjerujemo po Njegovim svojstvima spomenutim u Kur'anu kojih ima mnogo, a ovdje navodimo slijedeća:
U suri Ihlas Kur'an kaže: »Reci: On, Allah, - jedan je! Allah je utočište svakome! Kad spominjemo Allahovo ime treba reći dželle šānuhu ili skraćeno dž. š. u pisanju.
Druga temeljna istina vjere je VE-MELĀIKETIHĪ, što znači: »Ja vjerujem u Božije meleke (razumna duhovna bića).« Meleki su nevidljiva duhovna bića koja nikada ne griješe, nego uvijek sa zadovoljstvom i poslušno vrše dužnosti koje im Allah dž.š. određuje. Određeni meleki prate čovjeka, donose mu dobre misli i pišu njegova djela, a nazivaju se Kiramen kātibini. Meleka ima vrlo mnogo a najpoznatiji su:
Druga nevidljiva bića koja donose čovjeku zle misli i navode ga na gri¬jehe zovu se šejtani (đavoli). Oni su naši neprijatelji i mi molimo Allaha da nas sačuva od njihovog djelovanja slijedećim riječima: EŪZU BILLĀHI MINEŠ-ŠEJTĀNIR-RADŽĪM, što znači: »Utječem se Allahu od prokletog šejtana.« Treća temeljna istina vjere je VE KUTUBIHĪ, što znači: »Ja vjerujem u Božije knjige, kitābe.« Božije knjige (kitābi) su Božije objave koje su ljudima prenosili Božiji poslanici. U Božijim kitabima sadržane su upute, savjeti i propisi o životu ljudi i obavljanju vjerskih dužnosti koje je Allah dž. š. tokom povijesti slao narodima da ih opomene i odvrati od loših djela i nasilja koja su uništila mnoge civilizacije. Naša Božija knjiga (kitāb) je uzvišeni Kur'an koji je dostavljen Muhammedu - alejhisselam - da bude putokaz ljudima kako bi bili sretni na ovom i budućem svijetu kao posljednja objava za sva buduća vremena i prostore do Sudnjeg dana. Najpoznatija su nam četiri velika kitaba:
Pored spomenutih kitaba objavljeni su spisi ili svici pojedinim Božijim poslanicima. Kur'an je zakonik i vodič u životu muslimana. Njegovi propisi vode sreći i napretku svih ljudi u koju svrhu ih Allah dž. š. poziva da ga proučavaju i u životu primjenjuju. Muslimani su posebno dužni da ga izučavaju i svoj život usklađuju po njegovim propisima, jer će samo tako postići sreću na ovom i budućem svijetu. Kur'an je uvijek suvremen i bit će izvor za sticanje znanja i otkrivanje no¬vih istina svim generacijama ljudskog roda do Sudnjeg dana.
Četvrta temeljna istina vjere je VE RUSULIHĪ, što znači: »Ja vjerujem u Božije poslanike.« Božiji poslanici su odabrani ljudi (pejgamberi) kojima je Bog dž. š. slao svoje objave da ih prenesu i objasne ljudima. Bilo je mnogo Božijih poslanika a najpoznatiji su: Adem, Nūh, Ibrahim, Mūsā, Isā i Muhammed-alejhisselam. Prvi pejgamber je Adem a. s. koji je ujedno i prvi čovjek na zemlji. Adema i njegovu ženu Havu stvorio je Allah dž. š. i od njih je postao cijeli ljudski rod. Posljednji Božiji poslanik je Muhammed a. s. Poslije Muhammeda a. s. neće doći nijedan poslanik niti ijedna objava poslije Kur'ana.
Peta istina vjere je VEL-JEVMIL-ĀHIRI, što znači: »Ja vjerujem u Posljednji i Sudnji dan.« Posljednji je dan kada de ovaj svijet nestati i svi ljudi pomrijeti. Sudnji je dan kada će Svemogući Bog stvoriti drugi vječni život i sve mrtvo oživjeti i pozvati ljude da im sudi za njihova djela. Svakom čovjeku na Sudnjem danu bit će predočena njegova dobra i loša djela za koja će biti nagrađen ili kažnjen. Za dobra djela nagrada na Sudnjem danu je Džennet (raj), a za loša djela kazna je Džehennem (pakao). Najteži grijesi su: nevjerovanje u Boga, i za njih nema oprosta, pa će biti i najstrožije kažnjeni.
Šesta temeljna istina vjere je VE BIL-KADERI HAJRIHĪ VE ŠERRIHĪ MINELLĀHI TEĀLĀ, što znači: »Ja vjerujem da sve što se događa. biva s Božijom voljom i određenjem.« Vjerovanje u Božije određenje znači svjesno zalaganje za ostvarenje zadataka života u granicama propisa Allahove vjere. Određenje treba ovako razumjeti: da je Svemogući Allah stvorio zemaljske i nebeske svjetove i On određuje raspored i zbivanja u njima. Kada će i koliko šta potrajati, razvijati se i nestati, Allah određuje, raspoređuje i stvara. On je uzrok svim uzrocima. Niko ne može Njega spriječiti u Njegovoj volji i radu. Ono što Allah hoće, to biva, dogada se, a što neće, to se ne može dogoditi niti biti. Iako je sve određeno, Allah dž.š. je dao čovjeku slobodnu volju, a to je naša sposobnost da se sami odlučimo za neko djelo. Ako se odlučimo za dobro djelo, bit ćemo nagrađeni, a ako se odlučimo za zlo, bit ćemo kažnjeni. Prema tome, griješnik se ne može pravdati Božijom odredbom, sudbinom, jer će biti kažnjen zato što se odlučio na izvršenje nekog grijeha, kao što će i dobročinilac biti nagrađen zato što se odlučio da izvrši dobro djelo. Ako nas zadesi neko zlo ili nezgoda (bolest, smrt, strah, šteta i sl.); trebamo znati da je to Allah dž.š. htio i odredio pa moramo biti strpljivi dok se ne izmijeni Njegova odredba. Sve nesreće koje nas u životu zadese dužni smo spriječiti i otkloniti ako to možemo, a ako ne, treba ih strpljivo podnositi i moliti Allaha dž.š. da nas spasi i otkloni nevolje. |