Dzemat Oberhausen | www.dzemat-oberhausen.de

(Poglavlje iz knjige: FETVE EVROPSKOG VIJEĆA ZA FETVE I ISTRAŽIVANJA, na bosanski preveo: dr. Enes Ljevaković, Izdavač: Connectum, Sarajevo, 2005. god.) 

Fetva br. 17 

Pitanje: Kakav je šerijatski tretman tzv. braka iz interesa. Forme ovog braka su mnogobrojne, a jedna od njih je i ova: Muškarac i žena se dogovore da sklope bračni ugovor uz određenu svotu novca koju će on platiti ženi, novac se može dati odmah ili na rate, prema sporazumu. Zauzvrat, ona će odlaziti s njim u policijski odjel za strance prilikom godišnje obnove boravišne dozvole sve dok on ne stekne pravo na trajnu boravišnu vizu. Tada se razvrgava ovaj ugovor. Tokom naznačenog perioda, čovjek će živjeti uobičajenim bračnim životom, u smislu da žive u jednom domu kao supružnici, uz međusobni sporazum da će se ugovor razvrgnuti kad muž stekne trajnu boravišnu dozvolu. Ovaj ugovor se ne objelodanjuje u matičnom uredu jer to zakon ne dozvoljava.

U nekim slučajevima, čovjek ne živi sa ženom s kojom je sklopio bračni ugovor pred nadležnom službom, ne prilazi joj, niti mu ona prilazi, nego su se sporazumjeli da ona s njim ide samo prilikom godišnje obnove boravišne dozvole, kako bi saopćila službi da je njegova supruga. Za to žena dobija dogovoreni iznos novca. Nakon toga, svako ide svojim putem. Ovu vrstu braka muškarac sklapa radi dobi­janja boravišne dozvole, a može se dogoditi da to čini i žena da bi dobila boravišnu dozvolu. Može se dogoditi da je jedno od njih musliman, a i da su oboje muslimani. U svakom slučaju, tokom naznačenog perioda, prema važećem zakonu, žena se tretira kao supruga ovoga čovjeka, a on kao njen suprug, pa će se, pod pretpostavkom da je žena živjela sa drugim čovjekom i rodila njegovo dijete, ono upisati kao dijete fiktivnog supruga. Ako bi, s druge strane, muž tražio svoje zakonsko pravo na bračni odnos, ona to ne može odbiti prema važećem zakonu, osobito u situaciji ukoliko je ona ta kojoj je potrebna boravišna dozvola.

Ovaj ugovor u spomenute dvije forme sklapa se u Općini kao i ostali građanski ugov­or u ovoj zemlji. Može se dogoditi da se i šeri­jatski vjenčaju uz sve potrebne uvjete, ali ugovorne strane ne spominju međusobni spo­razum u samom ugovoru o braku. Ovaj me­đusobni sporazum oni postižu u prisustvu nekih članova svojih porodica.

Postoji još jedna forma braka na Zapadu, a to je da se muškarac oženi sa ženom uz mehr, sa pritajenom namjerom koju saopćava svojim prijateljima i rodbini, a to je da njegov cilj nije brak nego dobijanje boravišne dozvole. Kad dobije ovu dozvolu, razvest će se od ove svoje supruge. On ne može ovo otvoreno reći pred ženom iz straha da će ga protjerati prije dobi­janja boravišne dozvole.

Odgovor: Prva forma je zabranjena i oboje su griješni zato što je ovaj ugovor u suprotnosti sa intencijama Šerijata u vezi s brakom. Ovaj ugovor je fiktivan, cilj mu nije brak, već nešto drugo. Ako i ispunjava formalne uvjete ugov­ora, on nije dozvoljen iz spomenutog razloga, a također i zato što ga važeči zakon države ne dozvoljava. Zabrana je potvrđena i činjenicom da je ova forma suprotna važećem zakonu zemlje koji je u suglasnosti sa šerijatskim ci­ljem braka. Također, ova forma nije bez sličnosti sa privremenim brakom (nikah mut'a), koji je Poslanik, a.s., zabranio[1] zbog vremenskog ograničenja koje sadrži, a to je period dobijanja boravišne dozvole, nakon čega se razvrgava ugovor, kao što kaže pitalac.

Druga forma je zabranjena kao i prva. Ona sadrži nešto što je kategorički zabra­njeno, a to je udaja muslimanke za nemusli­mana. Sam ugovor je nevaljan (fasid) radi cilja navedenog u pitanju ili radi samog braka.

Treća forma: Ugovor je formalno ispra­van, ali je muž griješan radi prevare žene zbog pritajene namjere razvoda prilikom samog sklapanja braka. Brak u islamu podrazumijeva trajnost, ostanak i kontinuitet bračnog života, dok je razvod vanredna situacija koja iskrsava nakon ugovora. Radi ovoga je zabranjen privremeni brak i smatra se nevaljanim. Također, ponuda i prihvat su osnovni uvjeti u bračnom ugovoru. Prihvatajuči dotičnog muškarca kao muža, žena je imala namjeru sklopiti stvarni brak. Da je znala da ju je on prihvatio kao privremenu suprugu, koju će otpustiti kad hoće, odbila bi takvu ponudu. Ako je prilikom sklapanja bračnog ugovora imao čvrstu namjeru razvoda, to djeluje na valjanost ugovora, jer je žena bazirala svoje prihvatanje na nečemu što on nije želio.

(Druga sjednica) 

Fetva br. 18 

Pitanje: Jedna osoba je živjela sa ženom kitabijkom bez šerijatski sklopljenog braka. Nakon izvjesnog vremena, sklopio je s njom građanski brak i ona mu je rodila djevojčicu. On želi sklopiti šerijatski brak. Možemo li mu sada napisati ugovor o šerijatski sklopljenom braku? Šta se od nas traži prije pisanja ovog ugovora?

Odgovor: Da, možete mu napisati dokument o šerijatskom braku sa njegovom suprugom koji će biti kao ovjera i potvrda građanski sklo­pljenog braka, ako je dotični ugovor ispunio sve uvjete valjanosti. Takav dokument mora biti datiran na dan sklapanja građanskog braka. Nema smetnje da to bude u prisustvu svjedoka koji će potvrditi valjanost braka. Nema potrebe za obnavljanjem ugovora ako je prethodni ispunio sve uvjete. Od vas se, prije pisanja samog ugovora, ne traži ništa više osim da podsjetite bračne dru­gove na Uzvišenog Allaha i traženje oprosta od Njega za zabranjene odnose među njima prije sklapanja braka.

(Druga sjednica) 

Fetva br. 19 

Pitanje: Je li dozvoljeno novopečenom mužu da se razvede od žene ukoliko ustanovi da mu je žena ranije izgubila nevinost, usprkos činjenici da se zaklela Uzvišenim Allahom stavljajući ruku na Mushaf da nikad nije počinila blud, već da ju je izgubila upražnjavajući sport, npr.?

Odgovor: Razvod braka je Allahu najmrže dozvoljeno djelo. Nije dozvoljeno muslimanu da poseže za njim radi najneznatnijeg razloga, tako lomeći srce žene, rušeći porodicu i musli­manski dom bez važnog opravdanja koje to iziskuje, osobito kad se radi o razvodu braka na samom početku bračnog života. To nanosi veliku štetu ugledu žene šireći oko nje sumnju i loše mišljenje. Ako je ženino opravdanje razumno i prihvatljivo, kao što je to slučaj spomenut u pitanju, a to je da je djevojka izgu­bila nevinost baveći se sportom u određenom dobu života, osobito u slučaju odsustva pažnje i brige, nije daleko od toga da se to zaista i dogodi, te joj muž stoga treba vjerovati.

S obzirom na to da se žena zaklela Uzvišenim Allahom da nikad nije počinila blud, pravilo je da treba vjerovati njenim riječima, shodno poznatom pravnom načelu: „Tužilac je dužan pribaviti dokaz, a zakletva je na onome ko poriče“. Muž je ovdje u funkciji tužioca koji nije u mogućnosti potvrditi svoju optužbu, niti ima dokaza i ne preostaje drugo osim njene zakletve.

Osnovno šerijatsko pravilo je u međusob­nim odnosima imati lijepo mišljenje o ljudima, jer su neka sumnjičenja grijeh. Dužnost je, koliko je to u mogućnosti, smatrati muslimane i muslimanke čestitim. U vjerodostojnom ha­disu se navodi: „Čuvajte se sumnjičenja, jer je sumnjičenje najlažljiviji govor“.[2] Čak i ako pretpostavimo da je i pogriješila u prošlosti, a potom se pokajala i ustabilila na pravom putu, Allah će joj oprostiti. Teoba briše ono što je bilo prije nje. Ko se pokaje za grijeh, on je kao i onaj koji nema grijeha. Uzvišeni Allah voli one koji se kaju i one koji se čiste. Nama je najbolje da svoje ponašanje uskladimo sa Božijim i pređemo preko njene greške. Svaki čovjek griješi, a najbolji među griješnicima su oni koji se kaju.

(Prva sjednica)