Dzemat Oberhausen | www.dzemat-oberhausen.de

(Poglavlje iz knjige: FETVE EVROPSKOG VIJEĆA ZA FETVE I ISTRAŽIVANJA, na bosanski preveo: dr. Enes Ljevaković, Izdavač: Connectum, Sarajevo, 2005. god.)

Fetva br. 10

Pitanje: Je li nam dozvoljeno da prikupljamo ze­kat od muslimana koji borave u ovim zemlja­ma, a potom da ga distribuiramo onima koji imaju pravo na zekat u obliku mjesečnih rata tokom cijele godine, a ne odjednom, u situaciji kad znamo da se može dogoditi da nestane imetka koji treba stići primaocu kome je to potrebno, a nije u stanju naći nekoga ko bi mu pomogao ili koji ima potrebu za ovim imetkom u određenim vremenskim periodima?

Odgovor: Da, dozvoljeno je prikuplianje sredsta­va zekata i zadržavanje kako bi se distribuirala onima kojima je potrebno u obliku rata suk­ladno niihovim potrebama. I sam davalac zekata može činiti isto ako smatra da je to u interesu primaoca. Međutim, on mora izdvoji­ti sredstva zekata od ostale svoje imovine i ne koristiti ih u lične svrhe.

(Drugo zasjedanje) 

Fetva br. 11

Pitanje: Studirao sam u Britaniji do prije dvije godine. Primao sam stipendiju iz svoje države putem jedne banke, a kao što znate banke daju određenu kamatu (faide) na ta sredstva. U to vrijeme nisam izdvajao ovu kamatu iz svoje imovine, jer nisam znao precizno koliki je njen iznos niti kako da je izdvojim, s obzirom na to da nije imala stabilnu vrijednost. Raspolagao sam uglavnom cjelokupnom svojom imovi­nom, osim manjeg dijela koji se još uvijek nalazi na mom računu u banci.

Je li mi dozvoljeno sada izdvojiti ovu kamatu i kako da to izvedem? Mogu li proci­jeniti iznos kamate i shodno tome izdvojiti je iz imovine u lokalnoj valuti moje zemlje? Vezano za preostalu imovinu na mome računu (otprilike 1.000 američkih dolara), već dvije godine taj iznos ima stabilnu vrijednost. Je li mi dozvoljeno izdvojiti zekat na ovu imovinu nakon protoka svake godine, s obzirom na činjenicu da sam pohranio ovaj iznos radi plaćanja ispita u Britaniji u bu­dućnosti?

Odgovor: Što se tiče raspolaganja kamatom, potrudi se da saznaš koliki je njen iznos na osnovu tvog računa u banci. Ako to ne uspiješ, ne smeta da približno odrediš njen iznos vodeći pri tome računa da pri procjeni ovog iznosa budeš siguran da si se oslobodio kamate. Allah ne zadužuje nikoga preko nje­gove mogućnosti. Nakon što odrediš iznos kamate, dužnost ti je da je udijeliš siroma­šnima, a ne da je potrošiš za svoje potrebe.

Što se tiče pitanja vezanog za zekat na spomenuti iznos, nisab na tu vrstu imovine iznosi u vrijednosti 85 grama čistoga zlata, čija se cijena prezentira u novinama i berzama. Kad tvoja imovina dosegne vrijednost spo­menutog nisaba i protekne godina, dužan si na nju dati zekat. Kako se vidi iz pitanja, nema zekata na tu imovinu s obzirom na to da je spomenuti iznos predviđen za podmirenje osnovnih potreba. 

Fetva br. 12

Pitanje: Neki bogataši u čijoj imovini ima i one sumnjivog porijekla daju dobrovoljni prilog za izgradnju džamije. Je li dozvoljeno primiti od njih ovaj prilog? Je li dozvoljeno da primimo prilog za izgradnju džamije od nekog nemusli­manskog udruženja ili organizacije?

Odgovor: Da, dozvoljeno je primanje dobro­voljnih priloga od pojedinaca, ustanova ili vlada, muslimanskih ili nemuslimanskih, čak i onda kad preovladava mišljenje da su ta sre­dstva stečena nezakonito prema islamskom shvatanju, izuzev ako je u pitanju imovina koja je sama po sebi zabranjena, kao što je to alkohol ili svinja. Primanje dobrovoljnih priloga od njih je poput primanja darova (hedija), a dobrovoljni prilog je, svakako, je­dna vrsta dara. Ovo je stav većine islamskih pravnika.
Kad ovi prilozi budu prebačeni na naš račun, od toga momenta moramo postupati s njima u skladu sa šerijatskim propisima.

Kad je u pitanju primanje dobrovoljnih priloga nemuslimana, izuzimaju se dva slučaja:
Nije dozvoljeno primiti ove priloge ako to vodi slabljenju privrženosti muslimana islamu i njegovim sljedbenicima, i ako je taj prilog uvjetovan nečim što šteti interesima muslimana.

(Druga sjednica) 

Fetva br. 13

Pitanje: Neke banke izdaju kreditne kartice, kao što je npr. VISA, tako da pomoću kartice njen vlasnik kupuje različitu robu u prodavnicama. Na kraju mjeseca banka šalje vlasniku VISA ­kartice račun kako bi izmirio troškove tokom pedeset dana. Ako izmiri troškove prije isteka pedeset dana, on će platiti samo ono što je stvarno potrošio, bez ikakve kamate. Ali, ako bi isteklo pedeset dana, banka će mu zaračunati kamate za period kašnjenja. Većina muslimana na Zapadu posjeduje ove kreditne kartice, kupuju pomoću njih i izmiruju račune prije isteka predviđenog roka. Na taj način izbjegavaju obavezu plaćanja kamate. Jedna od koristi koju ima vlasnik VISA-kartice je da ne mora nositi novac sa sobom koji može izgu­biti ili biti pokraden. Sa ovom karticom može kupovati u većini zemalja svijeta bez potrebe za mijenjanjem novca. Dakle, radi se o beska­matnom kreditu (kard hasen) do pedeset dana. Korist za banku koja izdaje karticu VISA ogle­da se u tome što ona uzima od prodavača od kojega je kupio posjednik kreditne kartice dva posto od vrijednosti kupljene robe, a također uzima kamatu od onih posjednika kreditne kartice koji ne izmire svoj račun za pedeset dana.

Imamo ponudu od jedne banke za izda­vanje VISA-kartice s imenom dobrotvornog društva, tako da se na njoj pojavi ime do­brotvornog društva umjesto imena banke. Tako bi se društvo pojavilo kao izdavač ove kartice, a sve administrativne poslove bi obavljala banka. Korist koju bi dobrotvorno društvo imalo ogleda se u tome što bi dobijalo određeni postotak profita od banke, od svake upotrebe kartice VISA, a da pri tome ni dobrotvorno društvo, niti posjednik kartice VISA ne bi imal nikakavih troškova koji su u vezi s ovim projektom. Sve što se traži od dobrotvornog društva jest da ponudi banci adrese članova društva kako bi ih oni podstak­li na korištenje kreditne kartice VISA. Društvo može distribuirati svoje poštanske oglase putem mjesečne poštanske korespondencije banke sa posjednicima kartice VISA i na taj način uštedjeti cijenu poštanskih usluga. Po­sjednik VISE mora potpisati ugovor sa bankom, a jedna od odredbi ovoga ugovora je da je posjednik kartice dužan platiti kamatu ako ne izmiri račun prije isteka roka od pedeset dana.
Je li dozvoljeno dobrotvornom društvu da zastupa banku u distribuiranju kreditnih kartica VISA, a da zauzvrat banka podrži neki od dobrotvornih projekata?

Odgovor: U nekoliko islamskih zemalja islamske banke su emitirale šerijatski dozvoljene kartice VISA, bez primjesa sumnji i mogućnosti da sadrže kamatu, kao što je slučaj sa Kuvajtskim investicionim fondom, Islamskom katarskom bankom, Islamskom međunarodnom kata­rskom bankom, Saudijskom firmom "El-­Radžhi" i drugim islamskim finansijskim usta­novama.
Nema nikakve smetnje da se koriste ove kreditne kartice nakon što su njihovu upotre­bu odobrili šerijatski nadzorni odbori u bankama. Ali, ostaje otvoreno pitanje statusa ovakvih kartica izvan islamskih zemalja, kao i u zemljama u kojima nema islamskih banaka. Kakav je pravni tretman ovakvih kartica?

Većina savremene uleme, koliko je poznato, stoji na stanovištu da je dozvoljeno koristiti ovakve kartice zbog velike potrebe za ovim načinom plaćanja, uz obavezu izmirenja računa prije isteka predviđenog roka kako bi se izbjeglo plaćanje odgodnih kamata i činjenje grijeha davanja kamate. Tako postupa većina muslimana na Zapadu bez osude bilo kojeg meritornog alima. Uvjetuje se da osoba ne upotrebljava kred­itne kartice ako nema depozita na svome računu.

Ako je usvojena fetva o dozvoljenosti upotrebe ovih kartica pojedincima, nema sme­tnje da neke islamske dobrotvorne organizaci­je zastupaju banku u distribuciji ovih kartica svojim članovima, kao i da se emitiraju u ime dobrotvorne organizacije tako da se ona poja­vljuje kao emiter kartica, budući da ona nije odgovorna za kamate, niti ima bilo kakvih finansijskih troškova u ovome projektu.
Dobrotvorna organizacija će dobiti određeni postotak ostvarene dobiti od banke prema tome koliko budu korištene njene kar­tice. Banka će imati koristi, a koristit će i organizaciji davanjem određenog postotka ost­varene dobiti. Uvjet je da osoba koja koristi ovu karticu ne povlači imovinu, odnosno da karticom ne utroši više nego što ima novca na svome računu.

(Prva sjednica)